Josip Pančić rođen je u zaseoku Ugrini, Bribir u Hrvatskom primorju 1814. godine, a umro na današnji dan 1888. u Beogradu. Pančićeve zasluge i danas su velike i neprolazne, jer je praktično utemeljio prirodne znanosti u Srbiji.
Znanost je u to vrijeme, zbog višestoljetne vladavine Turaka, bila u Srbiji na vrlo niskoj razini.
Kao profesor prirodnih znanosti bio je botaničar svjetskog glasa i otkrio je mnoge biljne i životinjske vrste, među njima i crnogoricu koja je po njemu nazvana Pančićeva omorika.
Brigom svog strica Grgura, katoličkog svećenika, završio je osnovnu školu u Gospiću, gimnaziju u Rijeci, filozofiju u Zagrebu i medicinski fakultet u Budimpešti, no kao liječnik radio je vrlo kratko.
Cijeli svoj život posvetio je botanici. Najveći dio života proveo je u Srbiji otkuda je došao iz Beča. Tamo je od 1846. bio liječnik i vjenčao barunicom Ljudmilom, kćerkom baruna Franza von Kordona.
Za života objavio je čak 41 znanstveni rad na latinskom i njemačkom jeziku. Zvanje doktora znanosti dobio je obranom doktorske disertacije ‘Taxologis botanica’.
Pančić je otkrio više od stotinu novih biljaka, prvi u Srbiji osnovao botanički vrt, napisao monografiju o drveću, objavio knjigu o ribama, te bio prvi predsjednik Srpske kraljevske akademije, današnje SANU.
Na kraju ove ovog teksta ipak ne smije ostati nespomenuto ono što je važan poticaj za pisanje: Pančićeve zasluge i danas su velike i neprolazne, jer je praktično utemeljio prirodne znanosti u Srbiji. Znanost je u to vrijeme, zbog višestoljetne vladavine Turaka, bila u Srbiji na vrlo niskom nivou.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
