26. siječnja 1939. Španjolski građanski rat – dugo skrivani masovni zločini ljevičara i mržnja na Boga danas su poznata stvar

Foto: GettyImages

Za ilustraciju ekstremnosti događanja u Španjolskoj dovoljno je čuti što je objavio Radio Barcelona kojeg su držale republikanske snage i protivnici Francove vojske dana 20. srpnja 1936.: „Potrebno je razoriti Crkvu i sve ono što je s njom povezano. Što znači ako su crkve spomenici kulture? Dobar vojnik ne će se pred tim zaustaviti. Neophodno je razoriti Crkvu!”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Španjolskom građanskom ratu republikanski ljevičari i komunisti u počinili su do tada neviđene zločine u Europi: ubili tisuće svećenika i časnih sestara, desetine tisuća katolika i srušili brojne crkve.  Samo u Barceloni je zapaljeno 58 crkava, a pošteđena je ostala samo katedrala. Komunističko paljenje crkava u Barceloni vidi se na slici snimljenoj sa obližnjeg brda.

 

Ljevičari zapalili crkve u Barceloni:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Photo: es.wikipedia.org

General Franco osvojio Barcelonu

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Barcelona je bila glavni grad republikanskih snaga koje su se u Španjolskom građanskom ratu borile protiv nacionalista Francisca Franca. Problem se pojavio kada se Francova nacionalistička struja objedinila sa Falangom, španjolskom fašističkom strankom, a republikanci sa međunarodnim komunistima, boljševicima i svim vrstama lijevih ekstremista. Poznato je da su Njemačka i Italija pomagale su Franca, ali manje je poznato da je Sovjetski savez pomagao republikance želeći na katoličkom europskom jugu stvoriti novo komunističko carstvo. Upravo su komunisti počinili najveće zločine u Španjolskom građanskom ratu po obrascu već isprobanom zločinačkom obrascu ruske komunističkih revolucije – „ubiti ili zatvoriti svakog tko nije za nas“.

Na današnji dan 1939. godine trupe Francisca Franca zauzele su Barcelonu, glavni grad Katalonije. Zanimljivo je da je tijekom Španjolskog građanskog rata, još od 1937., Barcelona funkcionirala kao glavni grad republikanskih snaga protivnih Francovim nacionalistima.

Da bi razumjeli španjolski građanski rat potrebno je znati da to nije bio prvenstveno sukob pokrajina Kastilje, Baskije i Katalonije, već ideološki sukob u kojem se za ostvarenje cilj nisu birala sredstva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za ilustraciju ekstremnosti događanja u Španjolskoj dovoljno je čuti što je objavio Radio Barcelona je 20. srpnja 1936.: „Potrebno je razoriti Crkvu i sve ono što je s njom povezano. Što znači ako su crkve spomenici kulture? Dobar vojnik ne će se pred tim zaustaviti. Neophodno je razoriti Crkvu!”. To je i učinjeno jer su komunisti u tom ratu ubili tisuće svećenika i časnih sestara, desetine tisuća katolika i srušili brojne crkve.  Samo u Barceloni je zapaljeno 58 crkava, a pošteđena je ostala samo katedrala. Komunističko paljenje crkava u Barceloni vidi se na slici snimljenoj sa obližnjeg brda.

 

Španjolski i međunarodni ljevičari: Pucanj u Isusa Krista

Archivo:Fusilando sagrado corazon.jpg

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Photo: es.wikipedia.org

 

Crveni teror – nastavak po obrascu ljevičarskih zločina u SSSR-u

Bio je to najveći pokolj katolika na europskom tlu i takav je ostao do danas, a o kome se tako malo zna u europskoj javnosti. On je poznat u svjetskoj povijesti kao Terro Rojo (Crveni teror).

Dva mjeseca kasnije Franco ulazi u Madrid koji su branile međunarodne komunističke snage tzv. „španjolskih boraca“ iz cijelog svijeta.  U tim snagama jedno vrijeme je bio i Josip Broz Tito, kao i mnogi komunisti iz Hrvatske i bivše Jugoslavije. Po istom obrascu, poneseni krvavim iskustvom iz Španjolske, ubijali su i mučili svećenike, časne sestre i katolike u Hrvatskoj za vrijeme i nakon II. svjetskog rata.

Godine 2007. Crkva je beatificirala 498 mučenika iz Španjolske koje su ubili komunisti.

U Kataloniji i Aragonu, usprkos pozivu na suzdržanost i mir, prisilno su kolektivizirana seoska gospodarstva te je proglašeno ukidanje privatnoga vlasništva i valute. Komunističke i anarhističke milicije uspostavljaju na lokalnoj razini paralelnu strahovladu koja čini još veću represiju nego što su je provodile frankističke vojske i skupine. Također treba spomenuti masovne zločine u Paracuellosu u kojima su republikanci i komunisti u prvim tjednima bitke za Madrid (studeni–prosinac 1936) likvidirali dvije tisuće političkih zatvorenika.

Zanimljivo je ustanoviti kako su europska ljevica i ostaci bivše komunističke nomenklature u zemljama bivšega istočnog bloka uvijek relativizirali zločine komunizma te još i danas koče proces suočavanja s prošlošću (Hrvatska po tome pitanju ostaje zemlja slučaj u kojoj masovni zločini komunističkoga režima nisu procesuirani), dok se primjerice u Španjolskoj centristička ljevica skupa s radikalnom ljevicom pozivajući se na demokraciju i tzv. „povijesne istine“ upušta u morbidno otvaranje nezacijeljenih rana iz Građanskoga rata, u kojem su obje strane počinile masovne zločine.

Povijesna je činjenica da se tadašnje španjolsko komunističko vodstvo (izuzev anarhističkih slobodarskih skupina koje su poslije likvidirane u staljinističkim čistkama) nije borilo za demokraciju, već za uspostavu diktature proletarijata i uništenje svega što je podsjećalo na stari kršćansko-konzervativni poredak.

 

Desakralizacija i oskvrnuće crkava u Španjolskom građanskom ratu

Slikovni rezultat za red terror spain

Photo: es.wikipedia.org

 

Mržnja na Boga i Crkvu ljevičara nadilazila je ljudski razum

U Španjolskoj je tijekom osam godina (1931.-1939.) ubijeno  čak 13 biskupa, 4.181 svećenika i bogoslova, 2.365 redovnika, 283 časne sestre, što je najveći broj ubijenih svećenika u Europi uopće – čak više od Titovog ili Hitlerovog režima.

Engleski povjesničar Thomas Hugh bilježi da se ni u jednom trenutku europske, a možda ni svjetske povijesti nije očitovala tako velika mržnja prema Crkvi i njezinim ustanovama kao tijekom građanskog rata u Španjolskoj. Bilo je to djelo mržnje ljevičara, a osobito ekstremističkih komunista od kojih je veliki broj bio i iz bivše Jugoslavije.

Taj poraz svjetski komunisti i masonerija nisu nikada mogli oprostiti generalu Francu, tvrdi Nikola Roščić. Zato nisu prestali u najgorem svijetlu prikazivati španjolski rat, izostavljajući cjeloviti prikaz o uzrocima i posljedicama. Tako su uvijek prešućivali ideološku, revolucionarnu i izrazito protuvjersku osnovu oružanih sukoba u Španjolskoj.

Nikola Rošćić u svojoj knjizi „Revolucije razaraju Krista“ u poglavlju „Španjolski građanski rat” (1936.-1939.) navodi da to nije bio sukob pokrajina Kastilje, Katalonije i Baskije za odcjepljenje i autonomiju, nego je to bio prevratnički pothvat nadahnut Francuskom i prvenstveno Oktobarskom revolucijom, nametnut izvana, dugoročno pripreman i ideološki usmjeren.

Ujedno, on navodi da radikalni liberali i antiklerikalci imaju iza sebe slobodne zidare iz lože Velikog Orijenta. Ključ za razumijevanje svih tragičnih događaja u Španjolskoj tijekom više od stotinu godina je nerazdvojivo vezan uz anticrkveno djelovanje masonerije.

Bjesomučno prevratničko djelovanje liberala, anarhista i komunista doista je išlo za tim da se posve uništi Katolička crkva u Španjolskoj.

Vrlo je važno da se Francisco Franco, usprkos tome što je bio fašistički diktator, uspio oduprijeti Hitleru i Španjolsku sačuvati od velikog svjetskog rata u koji je bila uključena cijela Europa.

 

Španjolska ostala pod Francom neutralan u II. svjetskom ratu i pošteđena razaranja

Slikovni rezultat za spain world war map

Photo: sites.google.com

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.