Godine 1945. komunistička vlast uspostavila je novu Jugoslaviju, a dekretom je ugasila sve klubove koji su se natjecali u nogometnoj ligi NDH. S posebnom mržnjom komunisti i velikosrbi okomili su se na ponos Zagreba i Hrvatske – nogometni klub Građanski.
Puno ime kluba bilo je Prvi hrvatski građanski športski klub, a boja dresa bila plava.
„Građanski je najveći hrvatski nogometni klub! I to nije moj dojam, nego će to reći i njegovi rezultati. Nikada poslije niti jedan hrvatski klub nije imao takvu skupinu nogometnih genijalaca, koji su s trenerom Bukovyjem stvorili nevjerojatan duh zajedništva“, tvrdi doajen hrvatskog novinarstva Zvonimir Magdić.
Postavu te momčadi Magdićje izrecitirao u dahu: Glaser, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović.
„Nažalost, 1945. komunisti su zatrli sve što je Građanski imao, pokradeni su ili uništeni svi trofeji, dresovi… Poznati zagrebački nogometni dužnosnik Bogdan Cuvaj jednom je 50-tih godina pozvan u Beograd. Ondje su mu rekli: “Želite li, možete vratiti imena klubovima, HAŠK-u, Concordiji…, samo Građanski ne dolazi u obzir!“, rekao je slavni novinar.
Od 17 službenih prvenstava prve Jugoslavije, Građanski je osvojio pet, a osvajao je i prvenstva Banovine Hrvatske i NDH. Osim Građanskog, prvaci prve Jugoslavije u nogometu bili su Hajduk iz Splita dva puta, HAŠK i Concordia iz Zagreba jednom, što znači ukupan broj od 9 titula hrvatskih klubova.
Valja napomenuti da su klubovi iz Beograda, osobito BSK, imali izuzetnu naklonost sudaca i politike u prvoj Jugoslaviji, baš kao i Crvena Zvezda i Partizan u komunističkoj Jugoslaviji.
Građanski – nastao na otporu mađarizaciji
Samom osnivanju kluba prethodile su specifične društvene okolnosti. U to je vrijeme postojala snažna ideja za stvaranjem mađarskoga kluba, koju su inicirali predstavnici uprave Državnih željeznica. Upravo je u travnju 1911. sazvana i osnivačka skupština mađarskoga nogometnog kluba u Zagrebu pri čemu je Uprava Željeznica vrbovala neke dobre igrače. Nastojala ih je namamiti stalnim zaposlenjem u Željeznici uz solidna primanja. Istodobno su igračima koji su već radili na Željeznici postavili ultimatum da moraju igrati za novi mađarski klub jer će u protivnome ostati bez posla.
Sve je to, dakako, izazvalo snažan otpor domoljubnih Zagrepčana koji su žestokim protestima stopirali ideju o formiranju mađarskoga kluba. Dnevnik Agramer Tagbaltt tada je napisao: “U srijedu dne 12. IV održali su ovdašnji Madžari skupštinu, da bi osnovali svoj Madžarski sportski klub. Skupština, kojoj je prisustvovao mnogo veći broj Hrvata negoli Madžara, budući su prvo spomenuti došli na ovu skupštinu s namjerom i zadatkom osnutka kluba, završila je fijaskom za Madžare, tako da je skupština prekinuta, a završila na kraju pjevanjem hrvatske nacionalne himne! ”
Takav je razvoj događaja otvorio vrata osnivanju Građanskog.
Konstitutivna je skupština održana 26. travnja 1911. u Budějovičkoj restauraciji u zgradi Prve hrvatske štedionice, na uglu Bogovićeve ulice i Cvjetnog trga.
Građanski – opstao na otporu srbizaciji i Jugoslaviji
Zagrebački velikan bio je između dva svjetska rata na glasu kao klub koji je ljubimac Zagrepčana i Hrvata zbog svog domoljubnog naboja i otpora Beogradu i srbizaciji.
Navijati za Građanski nije značilo samo biti Zagrepčaninom, već i hrvatskim domoljubom, pa je klub imao navijače posvuda među hrvatskim narodom.
Najslavnije godine zagrebačkog kluba, ipak, kreću od 1935. dolaskom Mađara Martona Bukovija, jednog od najvećih trenera u povijesti hrvatskog nogometa. Bukovy je u Zagreb doveo sustav 4-2-4 kojeg su patentirali Englezi i u tom je periodu bio revolucionaran u ovom dijelu Europe.
“Purgeri” su 25. travnja 1937. godine deklasirali jaki BSK u Beogradu rezultatom 4:0, i dva kola prije kraja osvojili titulu prvaka. Nogometaše Građanskog je dočekalo na Glavnom kolodvoru u Zagrebu gotovo 20.000 ljudi odakle su ih na ramenima odnijeli na slavlje pred Hrvatski Sabor!
Bilo je to vrijeme vrhunca kada su Hrvati bili sustavno politički proganjani, zatvarani i ubijani u vrijeme prve monarhističke Jugoslavije.
Nogomet je postao jedan od izričaja narodnog bunta protiv Beograda, kao i kasnije u drugoj Jugoslaviji.
No, o tadašnjoj snazi Građanskog govore 1:0 pobjeda u Barceloni protiv slavnog katalonskog kluba, a na toj španjolskoj turneji Purgeri su pobijedili i prvaka Athletic Bilbao (2:1). Građanski je 1937. pobijedio Juventus 3:0 u Zagrebu i 1:0 u Torinu, a slavni Liverpool je godinu dana ranije u Zagrebu rastavljen s 5:1. Doduše, Purgeri su u uzvratu izgubi 1:4, ali je ta engleska turneja Građanima, unatoč lošim rezultatima, iskustveno iznimno pomogla u skorijoj budućnosti u kojoj su osvojili još naslove prvaka.
Prvak NDH i slijedi gašenje i zabrana slavnog i nikada prežaljenog Građanskog!
Raspadom Kraljevine Jugoslavije, Građanski je igrao u prvenstvu Nezavisne države Hrvatske. Tek dva prvenstva NDH odigrana su do kraja, a Građanski je osvojio ono igrano 1943., dok je drugi naslov podignula Concordia.
Nakon rata, komunistička vlast ukinula je sve nogometne klubove u Zagrebu (HAŠK, Građanski i Concordiu), sa željom da ima svaki aspekt društva pod svojom kontrolom. Tako je jednostranim dekretom Komunističke partije ukinut i zabranjen Građanski – miljenik glavnog grada i simbol hrvatskog nacionalnog otpora velikosrbijanskom kraljevskom režimu u Jugoslaviji.
Time se je htjela i izbrisati hrvatska nogometna povijest i sportsko-nogometna memorija prije 1945. godine.
Mnogi zagrebački i hrvatski nogometaši su bili zatvarani, proganjani ili prisiljavani na odlazak u beogradski vojni klub Partizan, a neki od igrača su strijeljani ili obješeni.
Ipak, stariji Zagrepčani i Hrvati još su se desetljećima nakon zabrene sa sjetom i suzom u očima prisjećali svom miljenika – slavnog Građanskog!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
