Foto: Snimka zaslona

Danas, 27. listopada, se slavi spomendan blaženog Salvadora Mollara koji je ubijen od strane komunističko-anarhističkih snaga u Španjolskom građanskom ratu. Fra Nikola Roščić u knjizi „Revolucije razaraju Krista“ navodi taj rat nije bio sukob pokrajina Kastilje, Katalonije i Baskije za odcjepljenje i autonomiju, nego je to bio prevratnički ljevičarski pothvat nadahnut Francuskom i Oktobarskom revolucijom.

Nakon Oktobarske revolucije propalo je niz pokušaja komunističkih revolucija u srcu Europe od Njemačke, Mađarske, Austrije i drugdje. Slijedeća meta ludila i krvi bila je – katolička Španjolska. Ti događaji poznati su i pod imenom “Crveni teror”.

Salvador Mollar (1896. – 1936.) – zavjetovani franjevac, zatočen je 13. listopada 1936. u samostanu, a ubijen je u noći 27. istog mjeseca u mjestu Picadero Paterna. Bio je vrijedan i uredan redovnik . Vrlo pobožan prema Presvetoj Djevici Djevici.

U istom progonstvu su pogubljena i ova trojica braće:

Placido Garcia (1895.-1936.) – također svećenik, uhićen je 15. kolovoza 1936. u Benitachellu, ubijen je istoga dana na cesti od Denia prema  Javea. On se posvetio proučavanju i poučavanju u ostvarivanju svete službe.

Alfredo Pellicer ( 1914-1936.) – zavjetovani klerik, uhićen je 4. listopada 1936. i pogubljen gotovo odmah. On je bio mladi student koji je završio prvu godinu teologije, koji je odbacio prijedloge koje su napravljeni kako bi se izbjeglo strijeljanje.

Blaženi Paškal Fortuño (1886.-1936.)  – otac Pascual je uhićen i sljedeći dan je ubijen na cesti između Castellona i Benicassima. Odveden na pogubljenje, mecima je pogođen u prsa i pao na tlo, pa  je mučitelju  rekao: “Beskorisno vam je pucati, ako me  želite ubiti posluži se  hladnim oružjem”. Ovaj je uzeo  bodež i zarinuo svećeniku u prsa. Počinitelji smrtne kazne bili su impresionirani njegovim držanjem i riječima praštanja na samrti, priznavši: “Mi smo učinili zlo ubivši ga: on je bio svetac”, “Ako je istina da postoje sveci, on je jedan od njih”.

Svi su oni ubijeni u krvavom građanskom ratu u Španjolskoj samo zato jer su bili katolici.

Fra Nikola Roščić u knjizi „Revolucije razaraju Krista“ navodi da to nije bio sukob pokrajina Kastilje, Katalonije i Baskije za odcjepljenje i autonomiju, nego je to bio prevratnički pothvat nadahnut Francuskom i Oktobarskom revolucijom, nametnut izvana, dugoročno pripreman i ideološki usmjeren. Bjesomučno prevratničko djelovanje liberala, anarhista i komunista doista je išlo za tim da se posve uništi Katolička crkva u Španjolskoj. Radio Barcelona je 20. srpnja 1936. proglasio: „Potrebno je razoriti Crkvu i sve ono što je s njom povezano. Što znači ako su crkve spomenici kulture? Dobar vojnik ne će se pred tim zaustaviti. Neophodno je razoriti Crkvu!”, piše hkv.hr

U Španjolskoj je tijekom osam godina (1931.-1939.) ubijeno 13 biskupa, 4.181 svećenika i bogoslova, 2.365 redovnika, 283 časne sestre. U tom uvezenom ratu sudjelovale su međunarodne komunističke brigade iz pedesetak zemalja, uz glavno vodstvo Staljina i sovjeta.

Broj ubijenih katolika u Španjolskoj ostao je neistražen, a procjene idu od 38.000 (Beevor, Antony. The Battle for Spain; The Spanish Civil War 1936-1939. Penguin Books. 2006. London. p. 87) do čak 172.000 ljudi (Zychowicz, Piotr – Francisco Franco – jedyny przywódca, który pokonał Stalina). Paul Preston u knjizi “Španjolski holokaust” govori o više od 50.000 ubijenih katolika.

Mnogi „dobrovoljci“ komunisti došli su i iz naše domovine, te sudjelovali u zlodjelima u Španjolskoj. Ti nepozvani uljezi prozvali su se “španjolski borci”. Kasnije su primjerice u zločinačkom Titovom režimu veličani kao posebno zaslužni heroji.

Sam je Tito bio također “španjolski borac”, ubačen iz Sovjetskog Saveza, iz kojeg je u to vrijeme u Španjolskoj uvijek boravilo između 700 i 800 sovjetskih vojnih savjetnika. U srpnju 1936. iz španjolskog dijela Maroka započinje general Franco oslobađati Španjolsku od komunista, dok krajem ožujka 1939. nije ušao u Madrid i time okončao uvezenu revoluciju.

Taj poraz svjetski komunisti i masonerija nisu nikada mogli oprostiti generalu Francu. Zato nisu prestali u najgorem svijetlu prikazivati španjolski takozvani “građanski rat”, izostavljajući cjeloviti prikaz o uzrocima i posljedicama. Tako su uvijek prešućivali ideološku, revolucionarnu i izrazito protuvjersku osnovu oružanih sukoba u Španjolskoj.

 

Izvor: narod.hr/hkv.hr