Foto: GK/M. Smolčić

Dana 27. srpnja 1941. počeo je oružani ustanak srpskog stanovništva zapadne Bosne i istočne Like protiv vlasti Nezavisne Državne Hrvatske. Tom prilikom učinjeni su veliki pokolji civilnog hrvatskog stanovništva tih dijelova NDH (istočna Lika i zapadna Bosna).

Tri najveća na dan 27. srpnja bili su u Drvaru, Grahovu i Brotnju pored Srba.

Važno je reći: 27. srpnja se slavio i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini kao dan antifašističkog ustanka!
Pokolji Hrvata i muslimana trajali su u tim dijelovima zemlje danima i idućih dana nastavljeni su u mjestima: Boričevac pored ustaničkog mjesta Srb u Lici, pokolj muslimana u Kulen Vakufu u zapadnoj Bosni (blizina ustaničkih Srba i Lapca), pokolj Hrvata u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca, te masovno ubijanje Hrvata Drvara i Bosanskog Grahova, kao i okolnih sela.

27. srpnja 1941. Drvar – prvo mjesto pokolja 300 Hrvata

Drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor bio je pozvan sa katolicima župe Drvar u Knin da održi svečanu misu na svetkovinu sv. Ane 26. srpnja. Dan kasnije, 27. srpnja 1941. vraćajući se sa hodočašća u Kninu, vlak sa hodočasnicima je zaustavljen oko 18 km od Drvara. U vlaku je bilo preko 300 hodočasnika sa župnikom iz Drvara.
Pobunjenici su napali vlak, župnika i vjernike izvukli iz vlaka i odvukli nedaleko od stanice. Svi hodočasnici su okrutno poubijani, a tijela su im bačena u jamu Golubnjaču.

Te su žrtve nakon 1945. jugoslavenski komunisti i četnici proglasili vojnicima, ustašama i raznim drugim nazivima po već poznatom scenariju koji smo vidjeli i za Domovinskog rata. Time se je želio se spriječiti i sami spomen na ubijene Hrvate i prikriti strašan zločin.

Preostali Hrvati Drvara su tih dana protjerani ili ubijeni, a crkva u Drvaru spaljena od komunista nakon rata 1948.
Tijela poginulih pronađena su skoro 62 godine poslije. Ekshumirana su 2003. u jami Golubnjači u Trubaru kod Drvara. Nađene su zapravo usputno, jer nisu ni bile tražene.

27. srpnja 1941. Bosanko Grahovo – drugo mjesto pokolja 62 Hrvata

Istog dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici ubili su 62 Hrvata, a među njima i  5 žena i 9 djece.

Grahovskog župnika Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj, te pred njegovom majkom ga živog ispekli.

Srpski ustanici su u Grahovu i okolnim selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom Lugu opljačkali i spalili sve hrvatske kuće, a u Obljaju su zapalili župni ured i rimokatoličku crkvu sv. Ilije Proroka. Preostali preživjeli Hrvati su izbjegli u Knin.

Ovo stradanje Hrvata iz Bosanskog Grahova i okolici nije bilo jedino, nego se nastavilo i kasnije. Od više od tisuću predratnih župljana, vrlo mali broj ih je preživio rat.

Ovo je kratko svjedočanstvo grahovskog pokolja svjedoka Ante Krvavice koje je dao za Nedjeljnu Dalmaciju 1995. On ovaj zločin, na 27. srpnja ne veže uz antifašizam kao što se slavio, već uz četnike:
“Genocid nad ovim nedužnim Hrvatima, fizičko istrjebljenje počelo je točno dana 27. VII. 1941. Toga dana u 10 sati ujutro četnički ustanici pod vodstvom krvoločnog četničkog vojvode Brane Bogunovića (koji je 1944. godine izvršio samoubojstvo) uhitili su tamošnjeg katoličkog župnika Jurja Gospodnetića, rodom s Brača. Sazvali su zbor Srba ispred katoličke crkve sv. Ilije. Nabili su mu na leđa magareći samar i ‘jašili’ po njemu oko crkve, i to ispred njegove majke. Naložili su i veliku vatru. Nabili su ga na ražanj i pekli, te uz to pjevali uz silnu kriku i viku. Svi uhvaćeni Hrvati-djeca, žene i starci, koji nisu uspjeli pobjeći, morali su gledati ovaj stravičan čin kako se peče njihov župnik na obližnjoj visoravni koja se zove Jelića polje, na istoj vatri s ustašom Tomislavom Sarićem (nećak Tomislava Sarića, Marko, 86 g., i danas je živ, nap. a.). Nakon ovih kalibanskih seansi pokupili su sve ‘gledatelje’, natovarili ih na konjske zaprege i odvezli u selo Tiškovac. Smjestili su ih u željeznički tunel gdje su prije likvidacije vršili stravična mučenja. Jedan dio odvezli su u Kamenicu kraj Drvara i također žive pobacali u jame“. (Izvor: Ante Krvavica: „Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu“, Nedjeljna Dalmacija od 1995., str. 15.)

27. srpnja 1941. Brotnja (kod ustaničkog Srba) – treće mjesto pokolja 38 Hrvata Ivezića

U mjestu Brotnja pored ustaničkog Srba u istočnoj Lici izvršen je strašan pokolj nad pripadnicima jednog roda. Dana 27. srpnja 1941. ubijeno je 38 Hrvata prezimenom Ivezić, a među njima i 12 djece. Najmlađi Jakov i Jure tek su navršili tri godine.

Kada je 2014. otkrivena Dabina jama, mjesto gdje su ustanici bacili ubijene Iveziće, tadašnji lički biskup Bogović je rekao: „Ja nisam forenzičar, nego biskup i povjesničar pa na sve ovo gledam kao cjelinu. Teško je danas zamisliti kako su nedužne civile krvnici gurali i bacali u smrt kroz ovo usko grotlo. U ljeto 1941. znade se da je bilo odlučeno da se to cijelo selo s katoličkim življem pobije. To je bio nalet te prve ustaničke puške koja je opalila 27. srpnja ’41. Valjda je sada došlo vrijeme da se naša država jasno odredi prema tim događajima i da se više ne govori kao da se ništa ne zna. Vrijeme je da barem ne slavimo dan kada je počelo etničko čišćenje istočne Like.
Da tu prvu pušku ne veličamo. Ne mogu reći da nakon toga nije bilo i dobrih poteza, ali je došlo vrijeme da se prestane lagati i sakrivati o čemu je ovdje bilo riječi. Istina će nas osloboditi. Mene kao čovjeka i povjesničara zanima tko je ubio sve te ljude i djecu, na koji su način umrli, je li netko preživio pad na tijela ispod sebe? Tko god da je pobio ove nedužne ljude, žene i djecu on je zločinac, krvnik i stvari treba nazvati pravim imenom.
Tajnu Dabine jame otkrio je na samrti jedan od sudionika zločina, koji se nije mogao pomiriti sa počinjenim masakrom. 

Na području Donjeg Lapca i Srba, kraja gdje su Hrvati bili mala manjina, ubijeno je tijekom rata 430 civila Hrvata.

Izvor: narod.hr