Dr. Vaso Čubrilović, kao velikosrpski i četnički orjenitani intelektualac i političar, napisao je 1939. godine kapitalno djelo o Hrvatima pod imenom „Politička prošlost Hrvata“. Odlično je poznavao slavnu vojničku i političku prošlost Hrvata. Zato je prije smrti 1990. godine upozorio Slobodana Miloševića: „Ratuj s kim god hoćeš, samo nemoj s Hrvatima jer ćeš taj rat izgubiti“.
Valja reći da je ovaj velikosrbin koji je služio i kralju i četnicima i komunistima, bio tvorac dvaju planova za genocid: nad Albancima (1937.) i Nijemcima (studeni 1944.), koje je Srbija i provela čineći teške zločine u Vojvodini nad Nijemcima i na Kosovu nad Albancima sve do 1999. godine.
Pakleni Čubrilovićev ‘Plan o genocidu nad Albancima’ Srbija provodila do 1999. g.
Akademik dr. Vaso Čubrilović spada u red najmorbidnijih srbijanskih intelektualaca uopće, ali osoba sličnih njemu je bilo mnogo u srbijanskoj povijesti 20. stoljeća, kao i većina onih koji su podržavali takve ideje. Vaso Čubrilović je napravio 1937. u Jugoslaviji genocidni plan „Iseljavanje Albanaca“ (isti plan imao je Stevan Moljević za Hrvate i muslimane pod imenom Homogena Srbija, izrađen 1941. godine). Tim genocidnim i zločinačkim planom detaljno je isplaniran genocid nad Albancima Kosova (Vasa Čubrilović, Isterivanje Albanaca, memorandum za Stojadinovićevu vladu iz 1937.).
Sredstvo za reaolizaciju genocida treba biti brutalna sila organizirane državne vlasti, a Čubrilović je predložio sve od ubijanja, prijetnji, konfiskacije imovine do državnog terora nad Albanicima. Zato obrana Velike Srbije danas može biti samo povijesni negacionistički revizionizam utemeljen na lažima.
Valja istaknuti da je nakon ratova u Hrvatskoj i BiH, Srbija stvarno krajem 20. stoljeća i provela Čubrilovićev predloženi genocid na Kosovu kako bi Srbi postali većina na Kosovu, te je etnički očistila s Kosova gotovo milijun Albanaca. Herojskom borbom albanskog naroda, vojske OVK i intervencijom NATO-a spriječena je ta tragedija.
Važno je da je ovaj genocid podržavala i država Jugoslavija: od prijeratne Vlade pa sve do Vlade Jugoslavije u Londonu u vrijeme II. svjetskog rata. I u komunističkoj Jugoslaviji Albanci su bili meta velikosrpskog terora i progona sve do raspada te drćave
Čubrolovićev ‘Pakleni Plan o genocidu nad Nijemcima’ Srbija provela odmah 1944. g.
No, akademik Čubrilović se nije tu zaustavio, već je nakon ulaska sovjetske Crvene Armije 1944. u Beograd otišao korak dalje u kreiranju genocidnih planova. Koji su provedeni od strane Beograda vrlo brzo.
‘Manjinski problem’ u novoj Jugoslaviji je naziv tajnog memoranduma koji je dr. Vaso Čubrilović, srpski akademik i političar, predložio novim Titovim vlastima Jugoslavije u studenome 1944. godine, neposredno nakon oslobođenja Beograda. Ovaj memorandum predlaže načine za rješavanje “manjinskog problema” etničkim čišćenjem Jugoslavije od svih nacionalnih manjina.
Čubrilović smatra da su se sve manjinske grupe u Jugoslaviji, a osobito Nijemci, same odrekle svojih građanskih prava istupajući “otvoreno neprijateljski prema državi u kojoj žive”, zbog čega ih treba “ukloniti iz naše države, jer su to i zaslužili”.
Dr Čubrilović vojnom i državnom vrhu predlaže ekspatrijaciju nekoliko milijuna ljudi, što bi, prema njemu, riješilo problem manjina u Jugoslaviji.
Naravno, ta ideja je u stvarnosti išla u prilog stvaranja Velike Srbije.
Kao što je htio na Kosovu istrijebiti Albance, da bi Srbi postali većina, tako je htio isto napraviti sa Nijemcima u Bačkoj, Banatu i Srijemu gdje je živjelo gotovo pola milijuna Nijemaca. Tim genocidima bi Srbi postali većina u Vojvodini (i na Kosovu), uz naseljavanje kao što su i radili na Kosovu od vremena okupacije u Balkanskim ratovima 1912. godine kroz cijelo 20. stoljeće.
To je bio korak dalje u srbizaciji Vojvodine, a bio je vrlo uspješan.
Pola milijuna Nijemaca je izbrisano s teritorija Srbije (Vojvodine), uz logore, ubijanja, pljačku imovine, silovanja i mučenja, a Srbi danas čine gotovo 70% stanovništva Vojvodine. Napomenimo da je do stvaranja Jugoslavije katoličko stanovništvo bilo natpolovična većina u Vojvodini, a pravoslavnih Srba je bilo tek oko 35%.
Cijeli dokument možete pročitati na: ‘Manjinski problemi u Jugoslaviji’
Četnik i genocidni akademik postao ugledni član Komunističke partije!
Za sve te zločine i otvorenu mržnju prema drugim narodima, kao i podržavanje četništva, dr. Čubrilović nije bio ubijen ili bačen u zatvor, kao što su bili mnogi nevini hrvatski intelektualci.
On, krivac i tvorac genocidnih planova, bio je nagrađen od Josipa Broza Tita.
Valjda se Titovim komunistima dopao genocidni plan za ubijanje i iseljavanje Albanaca s Kosova, pa su nagradili Čubrilovića!
Po formiranju prve privremene vlade Jugoslavije Čubrilović je, kao ugledni znanstvenik, zauzeo mjesto ministra poljoprivrede, u travnju 1945. godine. Nakon što je nekoliko mjeseci bio ministar poljoprivrede, prestao je biti član Zemljoradničke stranke, ovaj četnik postao je ugledni član Komunističke partije Jugoslavije krajem 1945. Od travnja 1946. godine prestaje biti ministar poljoprivrede i preuzima dužnost ministra šumarstva, koju obnaša do 1950. godine.
Također je bio i član Komisije za obnovu sveučilišta i inspektor za Filozofski fakultet.
Do umirovljenja 1967. godine bio je dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Osnivač je Balkanološkog instituta SANU u Beogradu i njegov prvi direktor, od 1969. do 1978. godine. Bio je redovni predavač na vrlo važnoj katedri Povijesti Jugoslavije (možemo samo pretpostaviti što i kako je predavao)
Dobitnik je Oktobarske nagrade i drugih nagrada Titovog režima.
*Dr. Čubrilović, kao velikosrpski i četnički orjenitani intelektualac i političar, napisao 1939. godine kapitalno djelo o Hrvatima pod imenom „Politička prošlost Hrvata“. Prije nego što je umro u Beogradu 1990. godine. Odlično je poznavao vojničku i političku prošlost Hrvata. Zato je upozorio je Slobodana Miloševića: „Ratuj s kim god hoćeš, samo nemoj s Hrvatima jer ćeš taj rat izgubiti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
