Nakon okupacije sela šibenskog zaleđa, Srbi su godinama u njima provodili teror i ubijanje, sve do vojne oslobodilačke operacije Oluja. U tim selima pod okupacijom u četiri godine ubili su 83 civila, uglavnom staraca i starica.
Iz tih sela i mjesta protjerali su nasiljem, prijetnjama i ubijanjima, čak 14.000 Hrvata, od kojih se nijedan nije mogao vratiti u svoje selo. Plan je bio da Dalmacija postane dio Velike Srbije, bez Hrvata.
Hrvati su svakodnevno bili fizički i psihički zlostavljani na način da su ih iz zatvorskih soba izvodili na hodnik te tukli po tijelu raznim predmetima, kundacima pušaka, palicama, volovskom žilom, nogama i rukama, vezivali ih žicom za testise i vukli, prijetili im da će biti ubijeni i bačeni u jame te dozvoljavali civilima i pripadnicima vojske da slobodno ulaze u zatvor i zlostavljaju ih.
Na dan 28. studenoga 1993. iz okupiranog sela Parčić u drniškom kraju prešlo na slobodni teritorij Hrvatske posljednjih 13 Hrvata, tako u ovome hrvatskom mjestu, koje je brojilo 251 stanovnika, nema više ni jednog Hrvata, pše sibenik.in.
Zbog ratnih zločina na širem području Šibenika, Knina, Skradina, Vodica i Drniša, u listopadu 2016. podignuta je optužnica protiv B.Đ., J.G., M.R., D.H., P.A., V.D., I.P. te protiv S.V., sve zbog kaznenih djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva. Prva petorica optužena su i po zapovjednoj odgovornosti, a svi zajedno terete se da su od mjeseca kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. godine na širem području Šibenika, Knina, Skradina, Vodica i Drniša, tijekom oružanog sukoba između agresorskih snaga tzv. JNA i naoružanih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi ‘milicije’, teritorijalne obrane i vojske tzv. Republike Srpske Krajine i regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske, postupali suprotno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
U skradinskom zaleđu okupirali su Sonković, Gračac, Vaćane, Kulu Perković, Ždrapanj, Rupe, Laškovicu, Ićevo i Plastovo, u vodičkom zaleđu Piramatovce, Bilostanove, Krković, Lađevce, Žažvić, Cicvare, Međare, Čistu Veliku, Čistu Malu i Dragišić. Nadalje, na području Drniša okupirali su Miljevce, Trbounje, Velušić, Žitnić, Badanj, Siverić, Tepljuh, Parčić, Kanjane, Kadina Glavica i Kričke kao i sva naselja u općini Promina, a u općini Ružić Otavice, Gradac, Ružić i Baljke. Tijekom napada iz navedenih je okupiranih naselja od njih 13.967 protjerano čak 13.097 građana hrvatske i druge nesrpske nacionalnosti koji su tamo živjeli. U okupiranim je naseljima ostalo oko 870 građana hrvatske i nesrpske nacionalnosti, uglavnom starijih, nemoćnih i bolesnih.
Okrivljeni su bili pripadnici 221. motorizirane brigade u sastavu 9. korpusa JNA, teritorijalne obrane tzv. SAO Krajine, 75. brigade posebnih jedinica milicije tzv. RSK, 2. pješačke brigade vojske RSK, 75. motorizirane brigade vojske RSK, među kojima je bio i sekretar Sekretarijata unutarnjih poslova Knin Ilija Prljić te sekretar kninskog SUP-a Slobodan Vujko koje se tereti da su dopuštali zvjerstva i zločine u okupiranim naseljima.
Upravo zbog takvog ponašanja i držanja okrivljenika, u svim navedenim okupiranim naseljima, okupiranoj općini Kijevo i okupiranom kninskom polju, u vremenu od okupacije do VRA Oluja, ubijena su 83 civila, veći broj civila je od premlaćivanja i propucavanja iz oružja ozlijeđen, više stotina civila je uhićeno i zatvoreno te je više civilnih osoba silovano. Kuće, gospodarski, vjerski i drugi objekti su, stoji u optužnici DORH-a, opljačkani, zapaljeni i minirani i u znatnoj mjeri uništeni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
