Prema riječima njegovog osobnog fotografa, koji se taj dan zatekao u Führerovom uredu, Hitler je sjedio kao pokošen u svojoj stolici i mrmljao psovke na Ribbentropa što ga je krivo savjetovao.
Hitler je sjedio kao pokošen u svojoj stolici i mrmljao psovke
Kad je Hitler napao Poljsku 1. rujna 1939. mislio je da Velika Britanija i Francuska neće uzvratiti. U to ga je uvjeravao i njegov ministar vanjskih poslova Ribbentrop. Naime, te su zemlje u svim prijašnjim situacijama tolerirale Hitlerovu agresiju. Međutim, došlo je do iznenađujućeg obrata. Velika Britanija i Francuska odlučile su stati uz Poljsku i objaviti rat Njemačkoj. To je bio veliki udarac Hitlerovim planovima za ekspanziju na istok, jer se sada morao suočiti s ratom na zapadu, koji nije želio. Prema riječima njegovog osobnog fotografa, koji se taj dan zatekao u Führerovom uredu, Hitler je sjedio kao pokošen u svojoj stolici i mrmljao psovke na Ribbentropa što ga je krivo savjetovao.
Za to vrijeme zemlja koja je bila uzor, vođa i svjetlo jugoslavenskim i hrvatskim komunistima (antifašistima) kao borac protiv Hitlera – komunistički SSSR – mudro je šutio i nije našao shodnim objaviti rat nacistima. Dapače, SSSR je himbeno pripremao napad na Poljsku s leđa, što je i učinio 17. rujna.
Uspješna suradnja antifašista i nacista
Tako veliki antifašisti nisu niti metka ispalili na Hitlera i naciste sve do suludog napada Hitlera na SSSR. Lijepo su zajednički, nacisti i antifašisti, porobljavali zemlje koje su dogovorom podijelili.
Ova uspješna suradnja antifašista i nacista nastavit će se i pri njemačkoj invaziji na Norvešku. Sovjeti će tada svoju pomorsku bazu u Murmansku ustupiti njemačkoj mornarici. Nakon uspješne okupacije Norveške njemački admiral Reder pismeno će zahvaliti Sovjetima na pomoći. Osim vojne suradnja je imala i gospodarsku stranu: tisuće tona goriva, željeza i pšenice iz Sovjetskog Saveza išlo je u Njemačku. U isto vrijeme stanovnici Sovjetskog Saveza umirali su od gladi.
Isti obrazac dogodio se i u Hrvatskoj: komunisti (antifašisti) su šutjeli i mirovali i nije ih zanimao nikakav antifašizam dok SSSR nije napadnut i ušao u rat s Njemačkom. Pošto su ta dva događaja, napad na Jugoslaviju i SSSR bili vremenski bliski, stječe se dojam da su komunisti počeli otpor nacistima odmah pri početku rata. Ali nisu, već su mirovali, kao i SSSR kod napada na Poljsku, dok je cijeli svijet već ratovao protiv Hitlera.
Takvo antifašističko licemjerje pokušava sakriti prave ratne namjere Tita i komunista – revolucijom preuzeti vlast i uvesti diktaturu, što se i dogodilo.
