Foto: Wikipedia

Dana 4. prosinca 1918., tek tri dana nakon stvaranje nove južnoslavenske države koja će biti nazvana Jugoslavija, šef policije u Zagrebu dr. Grga Angjelinović zabranio je daljnje izlaženje pravaškom listu „Hrvatska“. Samo dan kasnije zapovjedio je veliki pokolj prosvjednika na središnjem trgu u Zagrebu, a kasnije se u Beogradu pred Srbima hvalio da se „ponosi svojim krvavim rukama“ na kojima je bil krv nevinih prosvjednika Hrvata.

Ovaj čovjek je na neki način prototip Hrvata koji služi Beogradu i jugoslavenskoj ili čak velikosrpskoj ideji protiv interesa hrvatskog naroda. Takvih je ljudi, nažalost, bilo mnogo u nedavnoj hrvatskoj povijesti, te time predstavljaju eklatantan primjer izdajničkog ponašanja hrvatske „elite“.

Obitelj Anđelinović bila je izrazito obrazovana, ugledna i utjecajna u Hrvatskoj početkom prošlog stoljeća. Dala je velik broj pjesnika, pravnika, književnika, intelektualaca, pa i liječnika. Na žalost, gotovo svi su bili angažirani u ORJUN-i, organizaciji jugoslavenskih nacionalista, i među njima je bilo mnogo policijskih batinaša i četnika. Ukratko, bili su eklatantan primjer tradicionalno izdajničkog ponašanja hrvatske elite.

Sam Grga Budislav Anđelinović rođen je na Hvaru 1886. godine. Nakon što je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao iz područja povijesti i zemljopisa, nastavio je svoj studij u Pragu i Lavovu da bi potom u Zagrebu i Lavovu doktorirao. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. Ante Trumbića, osnivača i predsjednika Jugoslavenskog odbora osnovanog u svibnju 1915. godine u Londonu, uređivao je list Hrvatska, a nešto kasnije preuzeo je i uređivanje lista Hrvatska država kojeg je izdavala ona frakcija Stranke prava koja se zalagala za ujedinjavanje južnoslavenskih naroda.

Pokrenuo je ideju za stvaranje Narodnog vijeća SHS i 1918. postao njegov tajnik, a zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a 28. listopada 1918. imenovan je za povjerenika za javni red i sigurnost u Zagrebu.

U toj funkciji organizirao je krvavo gušenje mirnog prosvjeda 53. i 25. Razoružane pukovnije u Zagrebu koju je pratila i masa civila stanovnika Zagreba.

Više je puta biran za narodnog poslanika u Skupštinu u Beogradu. Izborom za poslanika u beogradsku Skupštinu prestaje biti članom Hrvatske stranke prava, koju napušta 1919. godine i pristupa Demokratskoj stranci Ljube Davidovića.

Zagrebački časopis “Riječ”, br. 98. 30. travnja 1921., donosi govor dr. Grge Budislava Angjelinovića u beogradskoj Skupštini od 26. travnja 1921. u kojem je oštrim tonom napao hrvatsku pravašku politiku da nerado gleda na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušava isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj: “Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari”, kazao je Angjelinović. Na to glas iz parlamenta povikao: “Vi u tome imate prakse.” Na ovo je dr. Angjelinović progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim zastupnicima ponovio što je to učinio u Zagrebu: “Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim”, rekao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije na centralističkim velikosrpskim osnovama. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Angjelinović se pohvalio da je svjesno želio proliti krv Hrvatada bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb.

Kasnije je jedan od osnivača Jugoslavenske nacionalne stranke.

Nakon atentata na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu, 20. lipnja 1928., Angjelinović je imenovan ministrom za građevinu u vladi dr. Antona Korošca. Nakon uvodenja Šestosiječanjske diktature 1929. godine imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika u Pragu, a poslije u Beču.

Tako je od stvaranja Jugoslavije na dalje Anđelinović je istaknuti orjunaš i režimski političar, za što je bio nagrađivan visokim dužnostima. Nakon raspada Jugoslavije 1941. otišao je u emigraciju i priključio se četničkim krugovima, pišući i u kanadskom Srpskom glasniku i četničkom listu Novosti. Navodno je surađivao i s četničkim vojvodom popom Đujićem.

Zanimljivost je da se ovaj vjerni sluga kraljevske Jugoslavije i kralja u Beogradu bez problema vratio u obnovljenu komunističku Jugoslaviju iz koje je spašavajući živote, u isto vrijeme, pobjeglo stotine tisuća Hrvata. Bio je dakle poželjan suprotstavljenim društvenim uređenjima: i monarhističkom i komunističkom, ali u Jugoslaviji!

A to nešto govori i o Grgi Angjelinoviću i o državi kojoj je vjerno služio, bez obzira na režim koji je u njoj. Umro je kao slobodan čovjek u Splitu, u vrijeme dok su se jame od Dubrovnika do Vukovara punile desetinama tisuća nevinih Hrvata, žena, djece i staraca.

Izvor: narod.hr/fizzit.net