Izlaz na more Bolivija je izgubila tijekom tzv. Pacifičkog rata u kojem je ona zajedno s Peruom ratovala protiv Čilea.
Bolivija je do današnjeg dana 1884. godine imala izlaz na more. To je područje izgubila u korist Čilea, što ju je oštetilo ne samo u prometnom i pomorskom smislu, nego i u smislu prirodnih bogatstava.
Na današnji dan 1884. godine Bolivija je potpisala mirovni sporazum sa susjednim Čileom, po kojem je izgubila pristup moru. Naime, ranije je Bolivija imala izlaz na more kod grada Antofagaste na Tihom oceanu. Dapače, Bolivija je posjedovala i znatan dio teritorija poznate pustinje Atacama (danas dio Čilea). Uračunamo li i bolivijske posjede na području Amazonije te u današnjem Paragvaju, nekad je Bolivija imala gotovo dva puta veću površinu nego danas.
Izlaz na more Bolivija je izgubila tijekom tzv. Pacifičkog rata u kojem je ona zajedno s Peruom ratovala protiv Čilea. Budući da su čileanske snage pobjeđivale, Bolivija je radi prekida ratovanja morala prepustiti Čileu kontrolu nad svojom morskom obalom. Na taj način Bolivija je izgubila važno područje, ne samo u prometnom smislu (kao izlaz na more), nego i u smislu prirodnih bogatstava.
Naime, obalno područje oko grada Antofagaste danas je najvažniji rudarski kraj u Čileu. Nekoć su tamo bila važna nalazište salitre (vrsta nitratne soli važne za kemijsku industriju) skupljene u naslagama ptičjeg izmeta (tzv. guano). Danas su u toj regiji najveći svjetski rudnici bakra. Nevjerojatan je podatak da se jednom obližnjem rudniku imena Escondida vadi oko 9.5% ukupne svjetske godišnje proizvodnje bakra. Taj rudnik navodno daje godišnji prihod od čak 10 milijardi dolara.
Bolivija je u južnoameričkim sukobima i ratovima izgubia i teritorij na račun Brazila, Paragvaja i Čilea prema donjoj karti
Photo: wikimedia.commons.org
Kratka povijest Bolivije:
*Na područje današnje Bolivije prvi je prodro Diego de Almagro 1535, a osvajanje je započeo 1538. H. Pizarro. Do 1776. Bolivija se nalazila u sastavu potkraljevstva Perua, a sjedište njezine uprave nalazilo se u Chuquisacau (danas glavni grad Sucre). Zbog bogatih rudnika srebra i žive dolazilo je do učestalih sukoba između samih španjolskih useljenika. Istodobno je proveden upravni i crkveni ustroj zemlje i utemeljeno sveučilište (1624). Preustrojem iz 1776. Bolivija je pripojena potkraljevstvu Rio de la Plati. Ustanak Tupaka Amarua II., navodnog potomka Inka, krvavo su ugušile kolonijalne vlasti (1780). Oslobodilački pokret jača od početka XIX. stoljeća, a borbe su okončane pobjedom → Simóna Bolívara i proglašenjem samostalne republike (1825), koja je po svojem oslobodiocu dobila ime Bolivija. Za prvog predsjednika izabran je 1826. → Antonio José de Sucre. Od 1828. česti su vojni udari i smjenjivanja civilnih vlada. Tijekom idućih desetljeća Bolivija je vodila i nekoliko ratova sa svojim susjedima. U ratu s Čileom (1879–84) zbog rudonosno bogate pokrajine Antofagaste, Bolivija je poražena i prisiljena na ustupanje cijele pokrajine Čileu. Godine 1903. morala je Brazilu ustupiti bogata nalazišta rude u području Acre; 1932–35. ratuje s Paragvajem zbog pokrajine Chaco; mirovnim ugovorom 1938. izgubila je veći dio toga područja. (Proleksis)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
