5. ožujka 1960. Alberto Korda – fotografija Che Guevare služila za idealiziranje lika notornog ubojice i ljevičarskog terorista

Che Guevara je simbol zloglasnih marksističkih revolucija iz druge polovice 20. stoljeća. No, nasuprot istini o njemu, desetljećima je njegov lik pažljivo ‘obrađivan i njegovan’ u lijevo-liberalnom dominantnom kulturno-medijskom krugu. I to ne samo u komunističkim zemljama već i na Zapadu, kao znak kulturološke i medijske dominacije ljevice sa skrivenim ciljevima od javnosti (a prije svega zadobivanja mladih za svoje ideje) – glorificiranje totalitarista i zločinca ‘par excellance’ koji je ubio više od 200 ljudi svojom rukom.

Che Guevara je bio nemilosrdni ubojica, notorni terorist i komunistički agitator koji je odveo u smrt tisuće ljudi, što osobno, a što kao zapovjednik komunističkih revolucionara i terorista.

Alberto Díaz Gutiérrez, poznatiji kao Alberto Korda (Havana, 1928. — Pariz, 2001.), bio je kubanski fotograf koji se proslavio diljem svijeta jer je snimio jednu od najreproduciranijih fotografija u povijesti, fotografiju Che Guevare.  Fotografija je dobila naziv Guerrillero heroico (Heroj gerile), a snimljena je 5. ožujka 1960.  godine u u Havani, Kuba, na komemoraciji za žrtve eksplozije broda La Coubre.

Ta fotografija je u ljevičarskim i tzv. neoliberlanim medijima, na tragu agende ‘kulturne revolucije’ iz 1960-ih, pretvorila Che Guevaru u karizmatičnoga vođu i kulturnu ikonu, potpuno zanemarivši pravu prirodu, ubilački nagon i zlodjela Che Guevare, kao i zlodjela komunističkih revolucija koje je ovaj terorist organizirao, poticao i provodio.

Korda je izjavio da ga je u trenutku kad je snimao sliku privukao Guevarin izraz lica, koji je iskazivao “apsolutnu nepomirljivost, ljutnju i bol”. Mnogo godina kasnije, Korda će reći da je fotografija pokazala Cheov “čvrst i stoički karakter”. U vrijeme kad je fotografija snimljena Guevara je imao 31 godinu, a dd tada fotografija je reproducirana u tisućama inačica diljem svijeta.

Ljevica – majstori manipulacije i inverzije

Fotografija je postala svojevrsni ‘trojanski konj’ i isukani mač ljevičarske agende među mladima zanesenim (lažnim) idejama 60-ih, lik kojim se romantizirao i idealizirao revolucionar, a u praksi zločinac. Slično Cheovom modelu i prilično uspješno, samo ipak sirovije, radio je i ljevičarski agitprop drugdje stvarajući kultove ličnosti od zločinaca i ubojica. Tako recimo u Jugoslaviji, preko brojnih romantiziranih likova počevši od Tita, pa preko djeteta-bombaša Boška Buhe ili nepobjedivog partizana Save Kovačevića sa Sutjeske.

Stvaranje romantiziranih likova i idealizacija istih, premda se često radi o nemilosrdnim ubojicama ili čak diktatorima, je nešto na čemu ljevica u svijetu pažljivo radi već 150 godina. Isto čini i danas vrlo uspješno i na nekim drugim područjima i nekim novim-starim metodama, jer se područje ljevičarske borbe prebacilo s područja ‘radničkih prava’ na područje ‘ljudska prava’, u čemu često imaju pomoć naivnih i utopijskih pojedinih iskrenih liberala. Ljevičarski kulturni rat u cilju zadobivanja kontrole nad društvenom i političkom stvarnošću nikada nije prestao i postao je sastavni dio obrazovanja, fakulteta, škola, medija, filma, kazališta, sporta i gotovo svih područja života.

Jedino se prilagodio i prilagođava vremenu i prostoru, a najveća konstanta mu je borba protiv Katoličke crkve i “tradicionalista” koji drže do važnosti obitelji, naroda, vjere i moralnog zakona.

Kako ćemo znati prepoznati manipulaciju: tako da uvijek gdje je ljevica u pitanju događa se podjela društva, postavljaju lažne dileme, osjeća se strašna agresivnost usprkos lijepom (novo) govoru, polako ili nasilno se uvodi ograničavanje slobode govora, napadaju neistomišljenici etiketama i uvredama, a vlastite ideje se idealiziraju kao jedine i najbolje.

Tko je zaista bio Che Guevara?

Za razliku od svjesno manipulativne stvarnosti i stvaranju lika Guevare kao “heroja mladih”, u stvarnosti je Che bio nemilosrdni ubojica i terorist.

Tako je Ernesto Che Guevara prvi put osobno ubio 1957. svog suborca. Sam je zabilježio ove riječi: „Problem sam riješio pištoljem kalibra 32 mm, u lijevu stranu njegova mozga…Njegove stvari sada pripadaju meni.“ Njegovi suborci svjedoče o njegovom brutalnom teroru i hladnokrvnim egzekucijama, a njegov Dnevnik i pisma supruzi svjedoče ove riječi: „Bio je dovoljno kriv da zasluži smrt…”. “Morao je platiti…”“Evo me u džungli, živ i žedan krvi”.

Nakon osvajanja vlasti, Che Guevara odmah ustrojava sustav koncentracijskih logora u kojima završava svatko tko je bio malo sumnjiv, a on osobno postaje upravitelj najzloglasnijeg od njih: logora La Cabana. Tu ubija sve protivnike komunističkog režima, bili istinito ili lažno optuženi, kršćane, pa čak i maloljetnu djecu.

Taj ljevičarski doktor Mengele kao upravitelj logora dobiva nadimak – „Mesar“.

Poznate su riječi iz njegova govora “Poruka Trikontinentalu”, u kome je sintetizirao svoje revolucionarno učenje: “Mržnja kao element borbe; nemilosrdna mržnja prema neprijatelju, koja gura ljudsko biće preko njegovih prirodnih granica, pretvarajući ga u učinkoviti, nasilan, selektivni i hladnokrvni ubilački stroj.”

Uz to pokušavao je da država regulira odnos muškarca i žene, zabranio upotrebu alkohola, imao rasističke stavove o superiornoj bijeloj rasi i opisivao (kubanske) crnce kao ljude „koji se samo opijaju i spavaju“. Bio je homofob i antisemit, te su kubanski homoseksualci završavali na robiji ili psihijatrijama sa životinjskim uvjetima za življenje nedostojnim čovjeka.

I nije Che Guevara jedini lik i ideja koja je invertirana iz zla u dobro.