Na današnji dan 5. srpnja 1891. rođen je Tin Ujević, pravim imenom Augustin, u malom zabiokovskom dalmatinskom gradiću Vrgorcu. Ostao je zapamćen kao najveći boem hrvatske kulturne i književne scene, te svakako jedan od najvećih hrvatskih pjesnika uopće. Velik dio njegovih djela objavljen je posthumno.
Rane Tinove godine
Tin Ujević završio je studij hrvatskog jezika i književnosti, a nakon toga i klasičnu filologiju te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Iako je tijekom studija u svojim političkim pogledima bio blizak pravaškim uvjerenjima, 1912. godine (prije stvaranja Jugoslavije) okrenuo se politici jugoslavenstva, zbog čega je nekoliko puta boravio u Beogradu.
Nakon povratka u Hrvatsku 1912. godine uhićen je i kažnjen trogodišnjim izgonom, zbog čega je 1913. godine emigrirao u Pariz. Upravo je boravak u Parizu utjecao na Tinovo stvaralaštvo i njegov pogled na književnost.
Nakon početka Prvoga svjetskog rata Ujević se priključio krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali nakon što je 1917. godine ojačao srpski nacionalistički pokret, Tin je prekinuo suradnju sa Odborom, pa je do 1919. godine u Parizu živio u teškoj oskudici.
Najveća postignuća
Nakon što je emigrirao u Pariz nastale su zbirke pjesama “Lelek sebra” i “Kolajna” koje su objavljene 1920. i 1926. godine, nakon što se vratio u domovinu. Iz Pariza je redovno slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju “Hrvatska mlada lirika” iz 1914. godine.
Poslije Pariza Tin je određeno vrijeme živio u Beogradu gdje se uključio u književne i kulturne krugove. U to su vrijeme objavljene zbirke pjesama koje su nastale pod utjecajem Paula Verlainea, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda.
Osim što je pisao brojne pjesme, Ujević je pisao i brojne kritičke i političke tekstove. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima “Oroz pred Endimionom” te “Sumrak poezije”. Godine 1930. preselio se iz Beograda u Sarajevo.
U to je vrijeme objavio dvije zbirke pjesama koje pripadaju zrelijoj fazi stvaralaštva. Radi se o zbirkama poezije “Auto na korzu” i “Ojađeno zvono”. U Sarajevu je Tin živio do 1937. godine kada se preselio u Split u kojem je ostao tri godine, a zatim se zauvijek vratio u Zagreb.
Tijekom boravka u Splitu 1938. godine objavio je dvije knjige eseja pod naslovima “Ljudi na vratima gostionice” i “Skalpel kaosa”. Nakon dolaska u Zagreb Ujević je prihvatio stalno radno mjesto u glasilu hrvatskih namještenika “Pravica”.
Ratne i poratne Tinove godine i smrt u Zagrebu
Kako je govorio nekoliko stranih jezika, Ujević je nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske postavljen za prevoditelja u Ministarstvu vanjskih poslova. Zbog tog ga je angažmana komunistička vlast potisnula iz javnog života i tek 1954. godine objavljena je zbirka pjesama “Žedan kamen na studencu”, iako je za tisak bila pripremljena već 1945. godine.
Od važnijih objavljenih djela još za njegova života su: „Auto na korzu”, “Ojađeno zvono”, “Skalpel kaosa” i “Ljudi za vratima gostionice”.
Tin Ujević za života nije dobio niti jednu književnu nagradu, ali se zato mnoge književne svetkovine danas nazivaju njegovim imenom. Njegovim je imenom nazvana najveća hrvatska pjesnička nagrada “Tin Ujević”.
Ova velikan hrvatske književnosti umro je 12. studenog 1955. godine u Zagrebu. Prema mišljenju brojnih književnih kritičara, Tin Ujević je svojim radom koji predstavlja pokušaj sinteze klasičnog i modernog u hrvatskoj književnosti zauzeo ravnopravno mjesto s Krležom na vrhu hrvatske modernističke književnosti.
Sjećanje na Tina Ujevića uz njegovu pjesmu „Odlazak“ koju je uglazbio Arsen Dedić:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
