Na današnji dan, 5. svibnja 1813., u Danskoj je rođen veliki filozof i utemeljitelj egzistencijalizma Søren Kierkegaard.
Kierkegaardova tvrdnja da je život niz izbora – i ti izbori donose (ili ne donose) smisao u naše živote – jest kamen temeljac egzistencijalizma.
Umjesto da odgovornost prebacuje na društvo ili na religiju, svaki je pojedinac sam odgovoran da učini svoj život smislenim i da živi autentično.
Kad se govori o danskom kršćanskom filozofu Sørenu Kierkegaardu, obično se ne propušta istaknuti da je bio nepomirljiv kritičar institucionaliziranog kršćanstva. U traženju krunskog dokaza za ovu tvrdnju najčešće se posegne za Vježbanjem u kršćanstvu, njegovim posljednjim velikim djelom.
Kao mislioca koji je u kršćanstvu našao istinu „za koju je spreman živjeti i umrijeti“ Kierkegaarda je zabrinjavala sve masovnija pojava da se kršćaninom postaje iz običaja, tradicije ili oportunizma.
Danska njegova doba nudila je uistinu specifičnu sliku. S jedne strane, u društvo su prodirale liberalne ideje, a s druge, pak, pripadnost Crkvi danskim je građanima bila zakonska obveza.
Tijesna veza, zapravo zavisnost kršćanstva od državne vlasti rezultirala je dvjema posljedicama: rastao je broj formalnih kršćana, a svećenstvo se je doimalo kao novi sloj državnih činovnika.
A takvo kršćanstvo – koje dobiva na broju, a gubi na intenzitetu i autentičnosti – Kierkegaard je smatrao izdajom kršćanstva. Situaciju je doživljavao dramatičnom, ali i vjerovao da se još uvijek nešto može učiniti. Svoju je obvezu, gotovo misiju, vidio u pisanju spisa u kojima bi iznio zahtjev da se živi istinsko kršćanstvo.
Vježbanje u kršćanstvu Sørena Kierkegaarda vodič je kroz temeljit ispit savjesti, knjiga koja navodi na promišljanje i duboko unutarnje preispitivanje. Ona upozorava na sve rašireniji formalizam u kršćanstvu i poručuje da je biti pravi kršćanin najviši ideal kojem se u životu može težiti. Ujedno je i pravo ohrabrenje Crkvi našeg doba da se odupre “savjetima” s raznih strana koji od nje traže da revidira nauk, ublaži propise i “prilagodi se vremenu”.
