Tijekom opsade grada Sarajeva od strane srpske vojske i bivše JNA dogodila su se dva velika masakra u samom gradu.
Prvi se dogodio na današnji dan 5. veljače 1994. na sarajevskoj tržnici kada je ubijeno 68 ljudi, a ranjeno 144, a drugi godinu i pol kasnije kada je ubijeno 37 ljudi i ranjeno 90.
Zločinačke srbijanske postrojbe koje su godinama držale glavni grad BiH u potpunom okruženju počinile su na današnji dan 1994. strašan zločin nad civilima Sarajeva.
Usred bijela dana ispalili su teške minobacačke projektile 120 mm na tržnicu što je uzrokovalo masakr čije su slike šokantno djelovale na cijeli svijet. Broj mrtvih bio je 68, dok su desetinama ljudi amputirani dijelovi tijela. Centrom Sarajeva krv je tekla u potocima.
Britanske trupe u BiH – sumnjiva izvješća kao i kod Ahmića
Kontroverzni izvještaji britanskih snaga na čelu sa generalom Michaelom Roseom stvorili su razne priče da je ovaj masakr bio iniciran od strane Armije BiH. Bila je to klasična igra britanskih obavještajnih službi u korist srpskih (i britanskih) interesa u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Sličnu metodologiju djelovanja primijenili su i kod zločina u Ahmićima (uz dužno poštovanje autora članka prema nevinim žrtvama) pokušavajući proglasiti Hrvate kao glavni problem rata u BiH. Početkom rata u Hrvatskoj BBC je namjerno prikazivao lažna izvješća o 40 zaklane srpske djece u Vukovaru čime su pokušavali prikriti strašne zločine i pokolje Srba, te opravdati njihove zločine pred svijetom.
Laži i i (ne)skrivena podmetanja (npr. salveta Paddy Ashdowna podmetnuta Franji Tuđmanu) su uvijek bili dijelom imperijalne i strategijske politike velikih sila u ostvarenju vlastitih geopolitičkih i drugih ciljeva. U britanskom slučaju već preko 100 godina njihova politika koristi srpski imperijalizam na račun susjednih zemalja za šire globalne ciljeve Velike Britanije u ovom dijelu svijeta, a ponajviše to ide na štetu Hrvata.
Kasniji opširniji izvještaj UNPROFOR-a iz Sarajeva uočio je (namjernu) računsku pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni Narodi su došli do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.
General Rose nije odgovarao za lažna izvješća. Dapače aktivno je sudjelovao u sprečavanju i miješanju međunarodne zajednice u bombardiranju bosanskih Srba.
Godine 2004., tužitelji u Haagu u slučaju protiv Stanislava Galića, srpskog generala koji je zapovijeda opsadom Sarajeva, predstavili su kao dokaz stručni izvještaj balističkog eksperta Berke Zečevića. Zajedno sa dvojicom kolega, Zečevićeva istraga je otkrila šest mogućih mjesta sa kojih je granata mogla biti ispaljena, od kojih su pet bili položaji VRS-a, a jedno pod kontrolom Armije BiH. Mjesto pod kontrolom Armije BiH je bilo vidljivo promatračima UNPROFOR-a, koji su potvrdili da tog dana ni jedna granata nije bila ispaljena sa tog položaja.
Sud je na kraju odlučio da je Galić kriv bez osnovane sumnje za svih pet granatiranja za kojeg su ga tužitelji optužili, uključujući i Markale, te je osuđen na doživotnu robiju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
