Imao je samo 23 godine kada je poginuo u strašnom bombardiranju Dubrovnika. Poginuo je 6. prosinca 1991. na svome Stradunu fotografirajući razaranje.
Ovaj dan se pamti kao i najteži dan u ratnom Dubrovniku, kada je u ratnom zločinu bombardiranju grada ubijeno 19 nevinih civila.
U srpnju 1991. godine prijavljuje se kao dragovoljac, a od rujna sudjeluje u pripremi obrane grada te 29. rujna odlazi na obrambene položaje u Župi dubrovačkoj: Buići, Makoše, Postranje. Nakon okupacije Župe dubrovačke vraća se u Dubrovnik i fotografijom i videom dokumentira razaranje grada. Snimao je za dnevne novine Slobodna Dalmacija i Dubrovački vjesnik te za tadašnje Ministarstvo informiranja RH.
Na fotografijama snimljenim neposredno pred pogibiju zabilježene su brojne granate koje su padale u njegovoj neposrednoj blizini po Stradunu. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana “Kamena prašina nad Gradom”.
Njegovo pismo pisano u obliku ratnog dnevnika njegovoj je djevojci Mari Bratoš, koja se je onda bila nalazila u Americi, stiglo dvadesetak dana nakon što je poginuo.
Poginuo je 6. prosinca 1991. na svome Stradunu fotografirajući razaranje.
Pokopan je na groblju Boninovo u Dubrovniku. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te Spomenicom Domovinskog rata.
Njegove posljednje fotografije bile su strašno bombardiranje Dubrovnika koje je snimio budući da je pogođen gelerom granate prilikom fotografiranja. Srspki agresor je intenzivno granatiranja samo središta grada, zaštićenog od UNESCO-a kao dio svjetske baštine; mina koja je ubila Pavu Urbana eksplodiralaje između Orlandova stupa i crkve Sv. Vlaha.
Na fotografijama snimljenim neposredno pred pogibiju zabilježene su brojne granate koje su padale u njegovoj neposrednoj blizini po Stradunu. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana “Kamena prašina nad Gradom”.
*Napad jugosrpske i crnogorske agresorske vojske, tog crnog petka 1991., počeo je u ranim jutarnjim satima, a od zore se po Dubrovniku pucalo s kopna i mora. Tog dana živote je izgubilo 19 civila i četiri branitelja, deseci su ranjeni, a broj projektila koji je pao na Dubrovnik i staru povijesnu jezgru mjerio se u tisućama. Oštećeno je više od 460 zgrada, a tijekom agresije na Dubrovnik i okolicu, u ratu je poginulo više od 300 branitelja i civila, dok je više od 30 tisuća ljudi bilo primorano napustiti svoje domove. Materijalna šteta bila je neprocjenjiva.
Zločinačka JNA razara Dubrovnik u želji da vjekovni hrvatski grad pripoji Srbiji:
