Tko je bila ta „čudna hrvatska djevojka“,kako je u svojoj knjizi Great Woman-Singers of My Time (Velike pjevačice mojega vremena) opisuje engleski muzički pisac i vokalni pedagog Herman Klein (1856-1934), „hrvatski slavuj“, kako su je prozvali u Beču, „kraljica pjesme“, kako su je zvali u Australiji, „lady of position“, kako ju je nazvao George Bernard Shaw, pjevačica ujednačena glasa raspona od tri oktave, vrhunske muzikalnosti, savršene pjevačke tehnike koja joj je omogućavala da i najteže i najkompliciranije koloraturne ukrase izvodi besprijekornom točnošću, izvanredna glumica, koja je prva pronijela slavu hrvatskog pjevanja trima kontinentima…
Tko je, dakle, bila ta vrlo čudna, osebujna, „briljantna ali ekscentrična“ (H. Klein) pjevačica superiornih vokalnih kvaliteta koja se i danas smatra povijesnom, što znači jednom među najvećima u povijesti glazbe, čija je slika u londonskoj National Portrait Gallery?
Ilma, rođena kao Ema Pukšec, kći je upravnog kapetana Slunjske graničarske pukovnije Josipa Pukšeca i Krescensije od Broderotte von Treuenfels. Već je kao petogodišnje dijete pokazivala iznimnu glazbenu nadarenost, pa su joj roditelji omogućili da zarana počne učiti glasovir.
Svojom pojavom, ekscentričnošću i pjevačkim darom je bila metom pozornosti, gdjegod je djelovala. S uspjehom je nastupala na opernim pozornicama u Italiji, Mađarskoj i Španjolskoj.
U bečkoj Dvorskoj operi nastupa od 1864. do 1873., zatim u Njemačkoj (Berlin, Hamburg), Francuskoj (Pariz), Engleskoj (London) i njenim posjedima Australiji i Novom Zelandu, Rusiji, Americi .
Uz M. Trninu, M. Mallinger, Z. Kunc i S. Jurinac spada među pet najslavnijih hrvatskih pjevačica svih vremena.
Njoj u čast se održavaja kulturološka manifestacija „Dani Ilme de Murske” u Ogulinu.
