Čitanje tog životopisa zapalilo je srce mlade karmelićanke i ona je posve uronila u žarku pobožnost i ljubav prema Srcu Isusovom, o čemu svjedoče i njezine duhovne bilješke.
Sveta Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog (Teresa Margherita del Cuore di Gesù), talijanska karmelićanka i mističarka, rođena je 15. srpnja 1747. u Arezzu (Toscana), kao Anna Maria Redi, drugo dijete grofa Ignazija Marije Redija i Camille Billeti. Pobožna i plemenita djevojčica školovala se od devete godine kod redovnica benediktinki, u samostanu svete Apolonije u Firenci. Tamo je stekla profinjeni odgoj, a u njoj se od malih nogu razvila euharistijska, marijanska pobožnost, a nadasve pobožnost prema Srcu Isusovom.
Kad se iz samostana vratila kući, izrazila je želju da stupi u Karmel.
Kod nje se radilo o pravom zvanju, a ne o hiru, pa je 1. rujna 1764. stupila u karmelićanski samostan svete Terezije u Firenci. Anna Maria je 11. ožujka 1765. obukla karmelski škapular i uzela redovničko ime Tereza Margareta od Presvetog Srca Isusovog. Vječne zavjete obavila je 12. ožujka 1766. Njezin otac Ignazio, s kojim se redovito dopisivala i koji je svoju kćerku neizmjerno volio, poklonio joj je tada životopis Margarete Marije Alacoque. Čitanje tog životopisa zapalilo je srce mlade karmelićanke i ona je posve uronila u žarku pobožnost i ljubav prema Srcu Isusovom, o čemu svjedoče i njezine duhovne bilješke.
Teresa Margherita proživjela je u Karmelu nepunih šest godina, ali bile su to godine ispunjene velikim milostima kontemplativnog života, u kojem je sve dublje prodirala u smisao Ivanovih riječi: “Bog je ljubav” (1 Iv 4,16). Ulazeći u smisao tih riječi, sve je više shvaćala kako iz ljubavi prema Bogu mora ljubiti i svoje bližnje. Njezin ispovjednik je izjavio: “Ona je promatrala Srce Isusovo kao središte ljubavi, iz kojeg nas je Riječ ljubila od vijeka… Njezina se pobožnost tom Srcu sastojala u neprestanom uzvraćanju za tu ljubav.”
U samostanu je Teresa Margherita obavljala službu bolničarke, a nastojala je biti neprestano na usluzi ne samo bolesnicama već svim sestrama. Bila je uvijek ljubazna prema svima i obavljala je sa smiješkom na usnama i najteže poslove. Živjela je malo, ali je ljubila mnogo. Posjedovala je mnoge mistične darove, među njima dar ozdravljivanja i proročanstva. Pripisuju joj se mnoga čudesa. Upala potrbušnice dokrajčila je njezin mladi život.
Preminula je na današnji dan, 7. ožujka 1770, u Firenci. I dva tjedna nakon smrti njezino tijelo nije pokazivalo nikakve znakove raspadanja pa se činilo kao da Teresa Margherita spava. I danas je tako, a njezino tijelo počiva u samostanu bosonogih karmelićanki u Firenci. Papa Pio XI. proglasio ju je 1929. blaženom, a 1934. svetom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
