Hrvatski zrakoplovni general i jedna od najznačajnijih osoba hrvatske vojne povijesti, general-bojnik Emil Milan Uzelac, rođen je 21. kolovoza 1867. u Komaronu (Vrhovine, Lika). Umro je u siromaštvu u Zagrebu na današnji dan 1954. godine.
Nakon rata general Uzelac je bio jedan od nekoliko generala NDH pravoslavne vjeroispovijesti koji je preživio slom države, te prošao teške dane zatvora i torture.
Taj zaboravljeni general-bojnik bio je najelitniji vojni časnik svjetske reputacije, vojnički genij koji je bio glavna osoba u izgradnji zrakoplovnih snaga NDH, Austro-Ugarske i Kraljevine SHS. U sve tri države bio je i zapovjednik zrakoplovnih snaga.
Uživao je golem ugled u Hrvatskoj, ali i svijetu. Dana 21. i 22. kolovoza 1942. godine, povodom njegova 75. rođendana i 30. obljetnice pilotskog zvanja, u Zagrebu je priređena svečanost na kojoj su se okupili brojni njemački, madžarski i hrvatski ratni zrakoplovci i brojni ratni veterani iz Prvog svjetskog rata.
General-bojnik Uzelac živio je u čak četiri države, a u prve tri bio je osnivač vojnih zrakoplovstava. Često je isticao kako je „… od siromašnog krajišnika postao general samo zato što mi je to omogućio stari dobri Franc Jozef!“ Rodom iz seljačke pravoslavne obitelji podrijetlom iz Vrhovina u Lici, Emil je odrastao u okolici Karlovca, gdje je završio realnu gimnaziju, a potom je upisao vojnu školu. Kao inženjerijski časnik Uzelac je završio i studij elektrotehnike te pomorsku akademiju. Rano se zanimao za razvoj zrakoplovstva, tada tek u povojima, piše vojnapovijest.vecernji.hr
S činom bojnika 1912. imenovan je za zapovjednika austrougarskih zračnih snaga.
Unatoč ograničenim materijalnim sredstvima i nerazumijevanju vojnih vlasti i birokratiziranog sustava, okupljajući zrakoplovne entuzijaste i samouke časnike, Uzelac je uspio ustrojiti austrougarsko zrakoplovstvo. I sam je položio ispit za pilota, te letio na svim tadašnjim tipovima zrakoplova. Tijekom Prvoga svjetskog rata u kratkom je vremenu iz potpuno inferiornih zračnih snaga uspio stvoriti respektabilnu silu. Iako mu je zbog obnašanja visoke vojne dužnosti bilo zabranjeno letenje, krišom je letio kad god je bio u prilici. Iako je uspješno vodio austrougarske zračne snage sve do kraja Prvoga svjetskog rata, tek je 1. svibnja 1918. napokon promaknut u čin general-bojnika. Na čelu austrougarskih zračnih snaga ostao je sve do raspada carevine.
No, tek je 1920. pozvan u vojsku Kraljevine SHS u kojoj je radio na preustroju i modernizaciji vojnoga zrakoplovstva. Upravo njegovom zaslugom mnogi su hrvatski letači pristupili novom zrakoplovstvu, ali u vojsci nisu imali bolji tretman od njihova zapovjednika samo zbog toga što su po nacionalnosti Hrvati. Već prva Jugoslavija je na etničkom planu nastojala istisnuti prisutnost Hrvata, a taj trend nastavljen je i u Titovoj Jugoslaviji.
Kao Hrvat Uzelac, premda vojnički genij i časnik s ogromnim iskustvom, nije uživao simpatije Karađorđevića, kako zbog svoje vojničke prošlosti, tako i zbog isticanja hrvatske nacionalnosti. Postavio je temelje novom zrakoplovstvu Jugoslavije, ustrojivši ga iskustvima austrougarskih zračnih snaga, te je bio načelnik novog Odjela za vazduhoplovstvo pri Ministarstvu vojske i mornarice, što je zapravo bila dužnost zapovjednika zračnih snaga. Bio je zadužen za reorganizaciju i modernizaciju zrakoplovstva.
Prisilno je umirovljen od strane Beograda samo zato je jer je bio Hrvat u ožujku 1923. kao nepotreban kadar, premda je bio vrhunski zrakoplovni general kakvog Jugoslavija nije nikada imala ni prije ni poslije Uzelca.
Nakon stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, Emil Milan Uzelac je reaktiviran, ali je zbog starosti ubrzo otišao u mirovinu. Uživao je golem ugled u tadašnjoj hrvatskoj državi, ali i izvan njezinih granica. Povodom njegova 75. rođendana i 30. obljetnice pilotskog zvanja u Zagrebu je 1942. godine priređena svečanost na kojoj su se okupili brojni njemački, mađarski i hrvatski ratni zrakoplovci iz Prvoga svjetskog rata.
Nakon rata Uzelac je bio jedan od nekoliko generala NDH pravoslavne vjeroispovijesti koji je preživio slom države, te prošao teške dane zatvora i torture. Živio je u Petrinji i Zagrebu. Najsposobniji i najslavniji zrakoplovni general rođen na našem tlu, general začudne sudbine, umro je u Zagrebu 1954. u 87. godini života šikaniran i proganjan od Titovih komunista.
