70. rođendan akademika Pavla Pavličića proslavljen zbornikom radova

Raznovrsni tekstovi posvećeni znanstvenom, stručnom i književnom radu akademika Pavla Pavličića okupljeni su u zborniku radova “Kuća od knjiga”, priređenom u povodu njegova 70. rođendana, i predstavljenom u ponedjeljak u slavljenikovoj nazočnosti u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Zbornik je uredila profesorica na Katedri za komparativnu povijest hrvatske književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Cvijeta Pavlović, a zajednički su ju ove godine objavili taj odsjek, Hrvatska sveučilišna naklada i HAZU.

Dio priloga posvećen je biografskim i memoarskim zapisima o Pavličićevu životu i radu, a sadrži i priloge o Pavličićevu književnom opusu i znanstvenom djelu. Kako je istaknula urednica Pavlović, više se je autora i znanstvenika “primilo pera” da napišu književne tekstove – prigodnice s posvetom Pavličiću kao jednoj od središnjih osoba hrvatskoga kulturnog života našega doba. Tako o Pavličiću pišu njegovi kolege akademici Nenad Cambi, Dunja Fališevac, Goran Tribuson, Dubravka Oraić Tolić, Boris Senker, Krešimir Nemec, Tonko Maroević Milivoj Solar, Darko Gašparović i Zvonimir Mrkonjić, te kolege iz akademske zajednice i književnici – Vinko Brešić, Andrea Zlatar Violić, Miro Gavran, Tomislav Brlek, Nikica Gilić, Luka Bekavac, Kristina Grgić, Slaven Jurić, Stipe Botica, Lovro Škopljanac i Cvijeta Pavlović.

Automehaničari s Cvjetnog trga i Balada o Srijedi

Recenzent povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar Ivica Matičević osvrnuo se, među ostalim, i na tekst u zborniku akademika Gorana Tribusona pod naslovom “Epistolarna vježba ili automehaničari s Cvjetnog trga” iz kojega se, istaknuo je “vidi kolika je bila posvećenost književnosti u “ona olovna vremena’, koliko su oni (Tribuson i Pavličić) svakodnevno ‘ginuli za književnost” i o njoj raspravljali žestoko ili manje žestoko”. Matičević je ustvrdio kako su oni “imali svoje mjesto, dok ga moja generacija nema, oni su bili automehaničari, a mi nismo ni šegrti”. Jer, dodao je, “u općoj jurnjavi, marginalizaciji, ‘naštimavanju’ kojekakvih iznosa pri kojekakvim vijećima i povjerenstvima za knjigu, sve je počelo ići u krivom smjeru”.

Matičević je uvjeren kao ovaj zbornik, a na temelju Tribusonova teksta, ipak vraća vjeru da je moguće ponoviti negdašnja bolja vremena.

Recenzent je zamolio akademkinju Dubravku Oraić Tolić da pročita svoju “Baladu o Srijedi” koja je napisala za zbornik s posvetom “Pavlu Pavličiću u znak sjećanja na Zavod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osamdesetih godina 20. stoljeća”, što je ona i učinila, a brojni okupljeni i nagradili pljeskom.

Jedina važna odluka u životu – studij komparativne književnosti

Uz zahvalu svima koju su mu priredili ovakvu svečanost, akademik Pavličić rekao je da u njegovim godinama čovjek ima potrebu osvrnuti se na svoj život i sagledati koje je i kakve važne odluke donio. Uvjeren je kako je on osobno donio samo jednu važnu odluku i to još u tinejdžersko doba – da studira komparativnu književnost, i to bez obzira što je očev prijatelj, koji je bio liječnik upozoravao da je “takva budućnost nesigurna i da uvijek moraš biti ‘na liniji’ i interpretirati književnost kako država hoće”. Ali, posvjedočio je da je svoju odluku doživio kao izazov, odnosno da se pokuša se baviti književnošću, a ne nužno biti ‘na liniji’, te da je spomenuti izbor odlučio i o svemu ostalome.

Tako je, istaknuo je Pavličić, tijekom studija i kasnije susreo mnogo zanimljivih ljudi koji su ga poticali i inspirirali i iz njega “izvlačili ono najbolje čega je eventualno bilo”. U tom smislu, dodao je, “moj odsjek je na neki način odgovoran i za ono što sam pisao u beletristici, ali naravno nije odgovoran za ono što u toj beletristici ne valja”.

Osvrnuo se i na jednu, kako je rekao, “pošalicu koja je bila tijekom njegovih četiri desetljeća rada i života na Odsjeku za komparativnu književnost stalno u optjecaju – ako ljudski vijek traje u prosjeku 70 godina, onda je do desete godine života ponedjeljak, do dvadesete utorak i tako dalje… i kada dođe nedjelja navečer onda se cijela ‘stvar’ polako završava”.

“Meni međutim danas teče ponedjeljak drugoga tjedna i nekako živim taj svoj drugi ponedjeljak i nadam se da ću izdržati barem do vikenda”, zaključio je Pavličić, a okupljeni su pozdravili dugim pljeskom.