Na današnji dan 8. lipnja 1871. car Franjo Josip I. ukinuo je Vojnu Krajinu, koja je usprkos brojnim zahtjevima Hrvatskog Sabora razvojačena tek dvije godine kasnije.
1881. Hrvatski Sabor je donio odluku o ponovnom sjedinjenju Vojne Krajine s maticom Hrvatskom.
Razlozi osnivanja Vojne Krajine
Razlog osnivanja Vojne Krajine bila je obrana od azijatskih imperijalista u ekspanziji – muslimanskih Turske. Pošto je već zauzela veliki dio kršćanske Azije i sjevera Afrike, Turska je za cilj imala pokoriti Europu. Turci su namjeravali zauzeti centar Europe – Beč, baš kao što su 1453. zauzeli najveći i najljepši grad kršćanskog istoka – Carigrad.
Zbog toga se od početka 16. stoljeća gradi vojno-krajiški obrambeni sustav, a tu je najveću ulogu imao krajiški vojni zapovjednik Ivan Lenković. On je ustrojio dvije krajine: Hrvatsku krajinu i Gornjoslavonsku krajinu poznatiju kao Varaždinski generalat. Na granici s ondašnjim Turskim Carstvom tj. na crti Senj-Otočac-Slunj-Glina-Hrastovica-Sisak-Ivanić-Koprivnica-Križevci-Đurđevac-Drnje, gradi se prvi, neprekinut niz utvrda i čardaka. Ustrojene su nove kapetanije koje nose ime najznačajnije utvrde na svom području: Ogulinska, Hrastovička, Žumberačka, Koprivnička, Križevačka i Ivanićka. U manjim se utvrdama nalaze posade sastavljene od njemačkih pješaka i lako naoružanih hrvatskih vojnika. U većim tvrđavama posadu čine teško naoružani njemački konjanici i lako Hrvatsko konjaništvo.
Krajem 16. Stoljeća se za Hrvatsku krajinu se počeo rabiti naziv Karlovački generalat.
Sredinom XVIII. stoljeća uslijedio je proces temeljite reorganizacije Vojne krajine po uzoru na carsku vojsku i njezine regularne pukovnije. Ukinute su sve dotadašnje kapetanije i vojvodstva, a umjesto njih slijedila je raspodjela Vojne krajine na general komande, pukovnije i satnije. Tako su Križevačka i Đurdevačka pukovnija odsad činile Varaždinsku krajinu; Lička, Otočka, Ogulinska i Slunjska pukovnija Karlovačku krajinu; Gradiška, Brodska i Petrovaradinska pukovnija Slavonsku krajinu, a Prva i Druga banska pukovnija Bansku krajinu.
Dok je u Vojnoj krajini nakon 1767. godine svaki dvanaesti stanovnik služio kao vojnik, to je za ostali dio Habsburške Monarhije vrijedilo tek za svakoga šezdesetdrugog stanovnika. Krajišnici su ubuduće nastupali kao profesionalni vojnici, spremni za pokret na sva europska ratišta. U Krajini je tijekom stoljeća nastalo mješovito stanovništvo autohtonih Hrvata i prebjeglih hrvatskih seljaka kao većinskog naroda, te brojnih vlaških prebjega i manjeg broja srpskih izbjegli
Tekst se nastavlja ispod oglasa
