Foto: wikimedia commons, Ignacije Loyola

Mikula (Nikola) Galović (Galovich) (Zagreb, 28. rujna, 1614. – Zagreb, 8. studenog, 1684.) hrvatski (kajkavski) vjerski pisac, isusovac, ekonom, svećenik, katehata, propovjednik.

Studirao je na zagrebačkoj gimnaziji. 1635. godine je stupio među isusovce u Beču. U carskom gradu je studirao filozofiju (1638.-1641.) i teologiju (1642.-1646.). Predavatelj je bio na zagrebačkoj gimnaziji 1638. i 1642. godine i obavljao svoju službu među isusovcima u Varaždinu (1648., 1655., 1664.–1665.) i Rijeci (1649.–1651., 1656.–1659., 1669.–1671.)

Od 1655. superior je varaždinske rezidencije, a kao rektor zagrebačkoga kolegija (1660.–1663.) uveo je studij filozofije.

Njegove knjige su ostale većinom nepoznate, a sačuvana djela su:

Pobosnozt i bratovchina k szv. Isidoru (1672.)
Ruchne knyisicze za bratovchine (1674.)
Szobotni kinch blasene Devicze Marie (1696.)
Plamen pobosnozti proti szv. Ferencu Xaveriushu (?)

Izvor: narod.hr