9. listopada 1991. Zločini srpske agresorske vojske (Vaganac) – ubijanje staraca i civila u oba rata počinjeno ‘u ime antifašizma’

vaganac
Foto: Snimka zaslona

Veliki broj civila, žena, zarobljenika i ljudi ubijen je u malom ličkom selu Vaganac, Korenica, navodno ‘u ime antifašizma’ u oba rata. Kao što je nedavno u Bujici zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić rekao da su masakre kopanja očiju, rezanja ušiju i masovng ubijanja u Škabrnji načinili 1991. ljudi s petokrakama na glavi, isti obrazac dogodio se u Vagancu i 1945. i 1991. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za zločine u Vagnacu u oba rata nitko nikada nije kažnjen.

Zločini u Vagancu, i 1945. i 1991., neupitno nose biljeg velikosrpske ideologije čiji je temelj mržnja prema Hrvatima. Ti zločini su, međutim, počinjeni u ime antifašizma. Po etničkom ključi jer su ubijani isključivo Hrvati. Ubojice su bili od ljudi koji su nosili petokraku na glavi. Veliki broj pobunjenih Srba u Lici je 1991. izvadio oružje na Hrvate u ime očuvanja Jugoslavije, partizanske baštine, pa su brojne jedinice TO, kao i JNA, nosile imena partizanskih narodnih heroja i oznaku petokrake na glavi.

S petokrakom na glavi ratovali su Ratko Mladić, Veselin Šljivančanin, Mile Mrkšić, Slavko Lisica i drugi zločinci. Dok su činili zločine na ustima im je bila obrana Jugoslavije i tekovina antifašizma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U stvarnosti bila je to mržnja prema Hrvatima i velikosrpstvo.

Načelnik rakovičke općine Franjo Franjković je 2018. na ukopu 55 ekshumiranih žrtava Vaganca ubijenih 1945. godine nakon završetka rata, ustvrdio je da se radi “o četnicima preobučenim 1944. u partizane”, piše Večernji, pa i time ti zločini u ime antifašizma imaju četnički biljeg.

(FOTO) Pokopani posmrtni ostaci 55 žrtava partizanskih zločina u Vagancu: ‘Počinitelji i nalogodavci ostali su nekažnjeni’

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Četnički zločni u Vagancu (Korenica) nose isti potpis u Domovinskom i II. svjetskom ratu, a to je teška mržnja na sve hrvatsko. Nakon II. svjetskog rata partizani su napravili strašne zločine u Vagancu, a o njima su Hrvati morali šutjeti. Dapače, morali su se čak i klanjati svojim krvnicima i ubojicama, srećući ih svakodnevno kao cijenjene partizanske borce i heroje.

Na današnji dan 9. listopada 1991. počinjen je pokolj nad hrvatskim stanovništvom u Vagancu pored Korenice. Bijesni zbog odluke Hrvatskog sabora o samostalnosti dan ranije, lokalni Srbi ubili su 9 staraca i starica Hrvata u dobi iznad 80 godina. Nakon što je svijetu i Srbiji objavljena saborska rezolucija o razrješenja svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ 8. listopada 1991., Srbi su se odlučili na odmazdu nad lokalnim hrvatskim stanovništvom u plitvičkom kraju. Taj dan zasuli su naselje Vaganac granatama iz oružja koje im je dala Titova JNA i pretvorili ga u buktinju. Potom su krenuli s čišćenjem terena.

Zbog iznimne starosti ubijenih ljudi donosimo njihov popis:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kata Bilen – Kaćuna (84. godina),

Manda Čančar – Mandić (85. godina),

Dane Jandrić – Danić (80. godina),

Milka Kukuruzović – Milkaća (80. godina),

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mara Kukuruzović – Krekuša (80. godina),

Rojka Mikuljan (80. godina),

Jelka Mikuljan – Strina (86. godina),

Stipe Kukuruzović 55. godina (ubijen 10. listopada 1991).

Osmero staraca su ubili i zapalili u njihovim domovima, a jednu staricu su zadavili i bacili u bunar (Jelka Mikuljan).

Kako se za ovaj zločin brzo pročulo, na inicijativu slunjskog župnika krenulo je nekoliko mještana Vagančana u potragu za nestalima, među njima svećenik i časne sestre, a sve u pratnji JNA koja se predstavljala kao mirotvorac. Došli su u spaljeno i porušeno selo, nestale nisu pronašli, a i sami su pali u ruke paravojnih srpskih formacija koji su ih mučili u Korenici i drugdje.

A 2018. pokopano je 55 žrtava partizanske i velikosrpske mržnje u Vagancu 1945. godine: “Bili su to sustavno planirani, iznimno brutalni zločini nad djecom, ženama, starcima iako im je krivnja bila samo to što su bili domoljubi, Hrvati i što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu, a počinitelji i nalogodavci ostali su nekažnjeni, rekla je Silvana Oruč Ivoš, podsjećajući da najveći broj nedužnih žrtava još nije našao svoj mir.

Kako je rekao načelnik rakovičke općine Franjo Franjković, preneražen je svjedočanstvima nekoliko mještanki rakovičkih sela koje se sjećaju, iz vremena kad su bile djevojčice, mučenja svojih očeva i rodbine, sve redom civila. No, postoje i svjedočanstva o zarobljavanju i likvidaciji ustaša i domobrana bez suđenja, rekao je, ističući da je zapravo riječ o vojnicima “četničkog pokreta koji su se 1944. godine prerušili u partizane”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.