U doba kad je Europom harala velika epidemija kuge (Crna smrt) koja je ubila 30 – 60% stanovnika, praznovjerni građani Basela u Švicarskoj optužili su mjesne Židove da su otrovali bunare i tako izazvali bolest. Dokaz za to bila im je manja smrtnost Židova tijekom epidemije, koja je bila vjerojatno posljedica bolje higijene i zaštite (o kojoj je pisao i Petoknjižje kao dio Starog Zavjeta).
Lokalni cehovi u Baselu željeli su se osvetiti Židovima, pa su ih okupili 600 na otoku na Rajni u drvenoj zgradi, a zatim zgradu zapalili. Građani Basela zabranili su Židovima stanovanje u gradu na 200 godina, no kasnije su odustali od te odluke.
Važno je napomenuti da su pape i Crkva zabranjivali i osuđivali takva nasilja prema Židovima, smatrajući da su oni kršćani koji to čine zavedeni od zla.
Osim toga, iste 1349. u Europi su bili i brojni drugi masakri nad Židovima u Erfrutu, Strasborugu, Flandriji, Aragonu i drugdje širom Europe.
