Njegovi se govori citiraju i danas, a škole, mostovi i trgovi diljem SAD-a nose njegovo ime. Prije stotinu godina rođen je John Fitzgerald Kennedy, mitski američki predsjednik, a njegova se domovina tim povodom osvrće na njegovo nasljeđe.
Amerikanci nikada neće saznati što je John F. Kennedy mogao postići da nije ubijen 1963., dvije godine i 10 mjeseci nakon stupanja na dužnost.
Bi li zaživjela vizija mladog, karizmatičnog lidera koji je zagovarao demokraciju i mir u svijetu čak i kada je bio na rubu nuklearnog rata.
Na stotu godišnjicu Kennedyjeva rođenja, 29. svibnja 1917., zemlja ponovo razmišlja o tim pitanjima.
Godišnjica će se obilježiti nizom događaja, od izložbe povijesnih fotografija u Smithsonianovu muzeju u Washingtonu do koncerata u Kennedyjevu centru na drugom kraju grada.
Obilježavanjima će se pokušati evocirati duh optimizma i nade koji je Kennedy donio ulaskom u Bijelu kuću.
U Smithsonianu će biti izloženo 77 fotografija iz Kennedyjeva života. Njegov politički uspon zbivao se paralelno sa zlatnim dobom fotografije pa je Kennedy fotografiran više nego ijedan političar iz njegova vremena.
Na najstarijoj fotografiji Kennedy ima dvije godine i stoji pokraj starijeg brata Joea na papučici Forodva modela T.
Na posljednjoj, Kennedy i njegova supruga Jackie u ružičastom kostimu nalaze se u zračnoj luci u Dallasu, nekoliko sati prije atentata.
U glavama mnogih Amerikanaca to ubojstvo, koje je počinio Lee Harvey Oswald, bivši marinac s vezama na Kubi i u Rusiji, nije dobilo svoj epilog.
Sastavni dio izložbe su i Kennedyjevi najpoznatiji govori i eseji što su ih o njemu pisali povjesničari, politički mislioci, pisci i umjetnici.
Jedan od tih govora Kennedy nije izgovorio. U Dallasu je kanio ukazati na važnost obrazovanja i vezu “između vođenja i učenja”. Želio je i osuditi “neznanje i dezinformacije” i upozoriti da to može biti pogubno.
“Ako se Amerika ne vodi znanjem i razumom, oni koji brkaju retoriku i realnost, koji brkaju željeno i ostvarivo, hitro će steći popularnost naizgled jednostavnim i brzim rješenjima za svaki svjetski problem”, namjeravao je reći.
Nedugo nakon predsjedničkih izbora na kojima su “lažne vijesti” i nuđenje jednostavnih rješenja imali veliku ulogu, te riječi odzvanjaju Washingtonom i 50 godina nakon što ih je Kennedy zapisao.
Kustos Lawrence Schiller kaže da je Kennedy bio potkovan u povijesti i da je proučavao svjetske čelnike.
Godine 1939. kao harvardski student napisao je disertaciju “Why England Slept?” (Zašto je Engleska spavala?) o neuspješnim pokušajima britanske vlade da spriječi Drugi svjetski rat.
“Koliko naših predsjednika stvarno poznaje povijest? Koliko čitaju i što čitaju?”, zapitao se Schiller i dodao da se izložbom želi pokazati da je Kennedyjeva vizija Amerike i svijeta relevantna i danas.
Neka pitanja s kojima se Kennedy suočavao, poput useljavanja i napetosti u odnosima s Rusijom, američku politiku muče i danas, napominje Schiller.
Kennedy je upamćen po tome što je zemlju odmaknuo od ruba nuklearnog rata, inspirirao mlade i starije na javnu službu i širio građanska prava.
Pokazao je solidarnost s okruženim Zapadnim Berlinom i prkosio komunističkim prijetnjama kada je pred Brandenburškim vratima i desecima tisuća oduševljenih Nijemaca uskliknuo “Ich bin ein Berliner”.
Stogodišnjica rođenja Amerikancima je i podsjetnik na pojedinosti njegova života izvan politike, odgoj u bogatoj katoličkoj obitelji, junaštvo u Drugom svjetskom ratu, bajkovito vjenčanje s Jacqueline Bouvier 1953. i navodne brojne izvanbračne afere.
Kao najmlađi predsjednik ikad izabran (bile su mu 43) i jedini katolik na toj dužnosti te jedan od rijetkih koji je bio otac maloj djeci, Kennedy je u Bijelu kuću donio dobrodošlu svježinu.
A koliko je Bijelu kuću poštivao pokazao je time što je u mramoru iznad kamina dao ugravirati riječi drugog američkog predsjednika Johna Adamsa.
“Neka pod ovim krovom vladaju samo mudri i iskreni”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
