Božić donosi poruku prihvaćanja i zajedništva – jesu li te vrijednosti danas ugrožene? Što je posebnost Božića i zašto se ona često želi isključiti iz društva? Zašto bi Božićni blagdani trebali postati praznici ili samo blagdani? Jesu li takve inicijative na tragu jednakosti i poštivanja ili na tragu poništavanja kršćanskog identiteta Europe? U emisiji “U mreži Prvog” o ovim temama urednica Blaženka Jančić razgovala je s isusovcem p. Tvrtkom Barunom i književnikom i komunikologom Borisom Beckom.
– Nedavno je u javnost dospio interni dokument – smjernice EK pod naslovom Unija jednakosti koji sadrži upute djelatnicima kako bi trebali komunicirati, primjerice da se ne čestita Božić nego blagdani ili praznici. Dokument je povučen na doradu što ne znači da će dorađen biti suprotan onom kako je zamišljen, ustvrdila je urednica emisije.
Je li se državni tajnik Svete Stolice kardinal Parolin s pravom pita je li to poništavanje kršćanskog identiteta Europe?
– Ako Europa još ima kršćanski identitet, to je dobro pitanje. Najstariji slučaj takve situacije je prije 25 godina u engleskom gradiću gdje su zamislili nešto što se zove “zimske svečanosti”. Nešto što bi obuhvatilo Božić i Hanuku i još deset drugih blagdana kako je Engleska tu raznolikija. Lokalnom gradskom vijeću se to svidjelo. No čim se to pročulo, lokalni biskup je to spomenuo u propovijedi, ljudi su burno reagirali. Najčudnije je to što su u Vijeću ostali zatečeni jer su “željeli samo dobro”. – rekao je Beck.
“Neobična je ideja da se netko mora odreći svog identiteta da bi druga osoba bila zadovoljna”
Je li to na neki način napad na identitet?
Pa da. Neobična je ideja da bih se ja morao odreći svoga identiteta da bi netko drugi bio zadovoljan. Neće mene usrećiti ako se netko drugi odrekne svog identiteta. To mi je nepojmljivo. Jedan trgovački lanac u Njemačkoj imao je dane grčke hrane pa su imali slike grčke crkvice. Ubrzo su izbrisali sa slike križ da se netko ne bi slučajno uvrijedio. Sve to ide predaleko. Ali opet, što meni znači da mi neka firma na televiziji čestita Božić? Samo da mi “izmuze neke pare”. Pa ne treba mi to!” – zaključio je Beck.
Taj komercijalizam, pogotovo u vrijeme blagdana, mislite li da je Božić trgovački datum ili je to ipak blagdan radosti?
Doista u našem jednom rječniku piše da je Božić značajan trgovački datum. To su dobro napisali jer je Božić bez Boga. Kada čovjek ne vjeruje u Boga, ostaje mu samo taj materijalni dio kojeg nije nikad dovoljno. Još božićnih filmova, darova… Program na televiziji je gotovo nepodnošljiv. Gotovo da nema ničega što nije božićno. Zapravo dobijete “trovanje Božićem”. Kao da pojedete previše kolača pa vam skoči šećer. Umjesto da se “pusti stvar na miru”, da bude neki unutarnji doživljaj, mi smo zatrpani s glazbom još od studenog, s djedovima božićnjacima…To je gotovo nepodnošljivo.
“Više ne čekamo Božić, nego smo u njemu cijelu zimu”
Hrvatska može biti ponosna na svoju božićnu tradiciju. Kako komentirate utjecaj u cijeloj globalizaciji zapadne kulture uvođenja običaja iz drugih kultura?
Ma mi smo svi globalizirani. Japanci slave Božić, iako je gotovo neznatan postotak kršćana tamo. Ali ne mogu bez božićnog kiča, bez borova. Sve je izjednačeno. Badava nam i naša tradicija kada se ona ne ispunjava na tradicionalan način. Jučer sam čuo na televiziji da se pjevaju božićne pjesme. Taj Božić više nije jedan dan. Počinje već u 11. mjesecu i traje do sredine siječnja. Više ne čekamo Božić, nego smo cijelu zimu u tom Božiću. – rekao je.
Je li to zbog potrošnje?
To je zbog potrošnje. I to je zbog toga što se u taj Božić zapravo ne vjeruje. Ne kažem da baš nitko ne vjeruje, ali u Hrvatskoj u onih 10-15% ljudi koji idu u crkvu redovito pa možemo reći da su vjernici i onih 80% koji se izjašnjavaju kao katolici. imamo jednu marginu. Obično je pogreška 5 %, ali imamo pogrešku od 50%. Mislim da ni oni sami ne znaju gdje se točno nalaze.
Je li se Crkva snašla u ovoj pandemiji u smislu komunikacije s vjernicima? Je li važno u ovoj situaciji naglasiti zajednički stav oko stvari, npr. cijepljenja, covid potvrda ili je važno naglasiti da svaki biskup ima svoje mišljenje?
Kada Crkva komunicira, obično to bude putem nekog službenog priopćenja. Primijetio sam da, kada se Crkva obraća vjernicima, koristi jezik vjere, npr. Vi ste sol zemlje. To je potpuno nerazumljivo nekome tko nije išao na vjeronauk. Kada se govori o politici, onda se obično izražavaju malo pitijski, malo nerazumljivo. Bojim se da se to sad dogodilo i s koronom. Triput sam počitao jedno priopćenje: “dobro je cijepiti se, al dobra je i sloboda…”, nakon par dana bilo je potrebno objašnjenje, zaključio je Beck.
Tekst se nastavlja ispod oglasa