„Draga braćo i sestre, dragi vjernici, danas ovdje u Kutinskoj Slatini slavimo jednim slavljem svetkovinu posvećenja ove crkve – bilo je to 8. veljače prošle godine, dakle, prvu godišnjicu posvete crkve, zatim blagdan zaštitnika bl. Alojzija Stepinca te 5. nedjelju kroz godinu. Svetkovina posvete crkve govori nam o tome da smo svi mi Crkva i da je naše posvećenje zato da bismo, kao i ovaj posvećeni hram, služili zajednici Božjega naroda i čitavom svijetu. Naš poziv je i naše poslanje: one koje Krist poziva, želi da budu s njim i da ih ‘šalje propovijedati’. Nadalje, važno je promotriti svijetli lik zaštitnika ove crkve, blaženog Alojzija, nadbiskupa i kardinala, mučenika za vjeru u Krista. Volio bih, braćo i sestre, kada bismo danas na temelju pročitane Božje Riječi 5. nedjelje kroz godinu i svijetlog primjera našeg Blaženika i mi ponijeli danas s ovog slavlja poruke o tome što je nama danas činiti“, rekao je sisački biskup Vlado Košić na početku svoje homilije predvodeći u nedjelju 7. veljače svečano misno slavlje u crkvi bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini. U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, kutinski župnik preč. Dragutin Papić, župni vikar iz Kutine vlč. Tomislav Kolar, o. Mariano Paserini iz kutinske Družbe Sinova Bezgrješne i domaći župnik o. Andrzej Wosko koji je i na početku pozdravio sve okupljene.
U nastavku homilije biskup je progovorio o pročitanoj Prvoj poslanici Korinćanima. „U drugom čitanju sveti Pavao Korinćanima i svima nama poručuje da je Isus uskrsnuo i tomu su svjedoci Petar, dvanaestorica apostola i gotovo pet stotina učenika, a Pavao dodaje: ‘najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni’. Pavao se smatrao najmanji među apostolima, ‘nedonošče’, jer je progonio Crkvu Božju, ali Bog ga je obratio svojom milošću i zato je on zahvalan Bogu. I njemu se ukazao uskrsli Krist i on je sada svjedok da je Kristovo uskrsnuće istina. Dakle, nije bitno kakvi smo bili prije negoli smo susreli Isusa; kada nam je on darovao svoju milost, mi postajemo drugi ljudi, sposobni širiti njegovu slavu. No, uvijek trebamo biti svjesni da ta snaga nije od nas ljudi, nego od njega, od Boga“, rekao je biskup.
Govoreći o današnjem Evanđelju po Luki biskup je istaknuo da je veoma zanimljivo kako je Isus doveo ribara Petra da ga pozove za svoga apostola i da se Petar odazove, da ga slijedi.
„Nakon pouke velikog mnoštva naroda iz Petrove lađe Isus Petru zapovijeda: ‘Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov!’ To nije bio savjet, to je bila zapovijed: ‘Izvezi na pučinu – Duc in altum!’ Ta Isusova riječ treba odzvanjati u srcima svih njegovih učenika. Naime, to najprije izgleda besmisleno. Petar i njegovi prijatelji ribari pokušavaju otkloniti ovu zapovijed i tumače Učitelju: ‘svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo’. Kao da žele reći: Pa mi bolje znamo što je to ribarenje, to je posao od kojega živimo, i zato smo bacali mreže po noći kada se lovi riba i na žalost – bezuspješno. No, kako je očito Učitelj bio uporan, Petar popušta: ‘ali na tvoju riječ bacit ću mreže’, kao da hoće reći: neka ti bude, ali vidjet ćeš, to nema smisla. Ali čuli smo već – prenerazio se i Petar i njegovi drugovi ribari, jer – ‘ulovili su veoma mnogo riba, mreže im se gotovo razdirale’. Bog nadilazi naša očekivanja. On uvijek iznenađuje. Treba ga samo poslušati”, rekao je biskup.
“Kada razmišljam o tome kako je bl. Alojzije Stepinac plakao klečeći pred nadbiskupom Bauerom koji mu je priopćio svoju odluku da njega predloži za svoga nasljednika, vidim u njemu Petra koji moli Isusa: ‘idi od mene, grješan sam čovjek, Gospodine!’. Ne ja, Gospodine, ta ima boljih od mene, uzmi druge, ja nisam dostojan! Ali Gospodin je želio baš Petra. Gospodin je želio baš Alojzija! A onda se prenerazio Petar, kada je vidio čudesna Božja djela. Prenerazio se i Alojzije, a s njim i svi mi koji ga poznajemo, kad je po njemu Gospodin činio velika djela, djela milosrđa, djela ljubavi, djela spašavanja ljudi u najtežim situacijama“, rekao je biskup te u nastavu naveo svjedočanstva Dr. Meira T. Weltmanna, židovskog službenika u Carigradu, Louisa S. Breiera, predsjednika američkih Židova i ravnatelja Američkog židovskog komiteta, Andreja Dimitrijevića, srpsko-pravoslavnog paroha iz katedrale sv. Save u New Yorku i Jovana Nikolića, svećenika Srpske pravoslavne Crkve u Zagrebu, o tome kako je Alojzije, zagrebački nadbiskup za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao ljudima u nevolji, onima kojima su bili ugroženi njihovi životi. Biskup je također naveo i svjedočanstvo zagrebačkog episkopa Dositeja koga je Blaženik spasio iz zatvora.
Na kraju biskup je rekao kako se naš Blaženik Alojzije s pravom može nazivati „katoličkim uzorom čovjekoljublja“, kako ga je prozvao nedavno održani akademski kolokvij u Zagrebu. „On je svojom suradnjom s Bogom postao oruđe njegove ljubavi, djelo njegova milosrđa, pružena Božje ruka svakome koji trpi. Veličina je upravo u tome što je on u svakom patniku vidio Krista. I mi se danas utecimo njemu u zagovor jer on uvijek pomaže, i to svima bez razlike koji trpe, koji su progonjeni, kojima je pogaženo dostojanstvo“, zaključio je biskup Košić.
Uz predstavnike svjetovne vlasti te brojne župljane slavlju su prisustvovali i brojni hodočasnici Moslavačkog kraja, štovatelji ovog hrvatskog blaženika, mučenika i svjedoka za Isusa Krista.