Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu, 18. lipnja u bazilici sv. Kvirina u Sisku svečano misno slavlje tijekom kojeg su za svećenike zaređeni kandidati Josip Bulat iz Župe sv. Josipa Radnika u Sisku, Darijo Stanković iz Župe sv. Mihaela ark. u Gradacu na moru, Marin Mlađenović iz Župe sv. Ivana Krstitelja u Lekeniku i Kristijan Pezić iz Župe bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini.
Koncelebrirali su generalni vikar mons. Ivica Mađer, rektor Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, župnici ređenika i šezdesetak svećenika između kojih i ovogodišnji mladomisnici. Slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji ređenika, a animirao ga je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju domaćeg župnika mo. Roberta Jakice.
U homiliji biskup je podsjetio kako je ova pastoralna godina u biskupiji posvećena Božjoj Riječi te poručio mladomisnicima da su i oni poslani da po ovom svetom redu koji primaju budu navjestitelji Božje Riječi. „Ona nas pokreće i ona je naše svjetlo na životnom putu. Božja Riječ je sam Gospodin Isus Krist jer on je utjelovljen Logos, Sin Božji koji je postao čovjekom, našim bratom i prijateljem. Pošli ste za njim, nemojte mu nikad okretati leđa, ustrajte u prijateljstvu s njim! A slušatelji i propovjednici Riječi Božje mi svećenici smo to uvijek, bilo to godina ova ili ona, Riječ Božja uvijek nas treba voditi i mi ju naviještati“.
“Bez vjernika laika naš poziv ne bi imao smisla”
U nastavku progovorio je i o sinodalnom hodu Crkve te ustvrdio kako nas on potiče da ne budemo usmjereni na sebe, da ne mislimo samo kako u svojoj individualnosti nasljedovati Krista i biti mu što bliži, nego i kako koračati zajedno s drugima, s vjernicima koji su naša braća i sestre. „To je važna spoznaja koja je plod Drugog vatikanskog sabora. Neki analitičar idu tako daleko da tvrde kako je Drugi vatikanski sabor otkrio mjesto laika u Crkvi. To sigurno nije točno, ali je važan pomak u tome što se ne misli više da je Crkva samo kler, svećenstvo, dok su vjernici laici samo oni koji slijede i slušaju svećenike. Mi jedni druge moramo slušati. Dapače, bez vjernika laika naš svećenički poziv i život ne bi imao smisla, mi bez drugih nemamo raison d’etre.
Naime, naše je poslanje upravo usmjereno prema našim vjernicima i svim ljudima koje trebamo pozivati, naviještati im Krista, i okupljati ih oko njega. Crkva je živo Tijelo Kristovo, ona je naša glava, Duh Sveti nas pokreće i svi mi tvorimo jedan organizam radi proslave Boga Oca“, rekao je biskup dodavši kako u tom organizmu mi trebamo jedni druge, kako što je sveti Pavao u poslanici Rimljanima, koju smo čuli, učio da smo svi jedni za druge i neophodni za život čitavog Kristova Tijela.
Osvrnuvši se na pročitanu Božju Riječi i Djela apostolska o biskup je rekao kako se tamo Pavao u Miletu oprašta od svojih suradnika i učenika, a pozvao je i braću iz Efeza. „Govori im kako se brinuo za njih, te ih potiče da paze kako pasu Crkvu Božju, stado koje im je Duh Sveti povjerio, a koje je Krist stekao svojom krvlju. A sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegova koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.
“Povjeravam vas Bogu i njegovom Sinu”
Te riječi, dragi mladomisnici, i ja danas upućujem vama. Povjeravam Vas Bogu i njegovom Sinu Isusu Kristu, Riječi Božjoj, da vas i dalje izgrađuje. Vi primate sakrament po kojem postajete pastiri Crkve, ali vi trebate i dalje napredovati u izgrađivanju za Božje sluge. Pavla su njegovi suradnici s plačem ispratili jer im je rekao da ga više neće vidjeti jer je morao u Rim na suđenje, za koje je znao da mu neće donijeti pomilovanje nego osudu i smrt.
Ali on je bio miran jer je znao da je sve izvršio što je Gospodin od njega tražio. A činio je to sve upravo radi svoje braće, radi onih kojima je bio poslan. To i nama, i vama dragi mladomisnici, puno govori. Mi smo ti koji trebamo imati na pameti da su oni, kojima smo poslani, spašeni krvlju Kristovom. To pak znači da im mi nismo gospodari nego sluge. To zajedništvo, koje se očitovalo kod odlaska Pavlova, kad su svi plakali i grlili ga jer su ga zavoljeli znak je da ih je povezao upravo Duh Sveti. Naime, on im nije propovijedao ni sebe niti neke ljudske mudrosti nego Božje evanđelje. To je svakako i naš poziv. Samo tako mi možemo i moramo biti blizi onima kojima smo poslani. I moliti se za njih, i s njima“, zaključio je biskup.
Nakon popričesne molitve biskup je čestitao novim đakonima, njihovim obiteljima, župnicima i župnim zajednicama, a na kraju ovogodišnji ređenici su okupljenima dali svoj mladomisnički blagoslov.
