Župa Mala Solina proslavila je u subotu 6. kolovoza blagdan Preobraženja Gospodnjeg i Dan mjesta. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s bivšim župnicima: mons. Jurajem Jerneićem i preč. Alfredom Kolićem, svećenicima iz Glinskog dekanata te domaćim župnikom vlč. Ivicom Mađerom koji je na početku zahvalio biskupu na dolasku.
Biskup je na početku slavlja blagoslovio gradilište i početak radova u Domovinskom ratu srušene župne crkve Ranjenog Isusa. Župna crkva posvećena u čast Ranjenog Isusa u Maloj Solini bila je sagrađena 1828. godine. U Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine Mala Solina bila je okupirana, a u srpskoj agresiji crkva je granatirana i srušena krajem rujna 1991. godine.
U homiliji biskup je podsjetio kako ova župa posebno slavi blagdan Preobraženja Gospodnjeg jer je na ovaj blagdan 1826. godine započela gradnja crkve. Čestitajući okupljenima dan oslobođenja Gline biskup je rekao i kako je početak gradnje ove crkve pobjeda. „Ovo je nova pobjeda našega katoličkog naroda, poput one koja se ovdje dogodila prije 21 godinu kada je na današnji dan, 6. kolovoza 1995. oslobođena Glina. Tada je sinula izvanjska sloboda, zahvaljujući žrtvi i pobjedi naših branitelja, bio je omogućen naš povratak u Glinu, M. Solinu i ostala mjesta i krajeve koji su četiri godine bili pod okupacijom. I što nas je dočekalo? Sjećam se, taj sam dan i ja nakon četiri godine ponovno bio u Petrinji. Prizor je bio strašan: sve crkve i kapele bile su porušene, neke kao hrpa kamenja i cigle u ruševinama, a neke posve uklonjene poput svetog Sv. Ivana Nepomuka te im se ni ostaci nisu nazirali, osim temelja koje je prekrio korov i šikara. Bile su srušene i mnoge javne zgrade, od škola i bolnica do općinskih zgrada, društvenih domova i spomenika. Ali prije 21 godinu na današnji dan mi smo doživjeli slobodu jer su poraženi otišli oni koji su prouzročili tu pustoš. No, to je bio tek početak teške obnove koja traje sve do danas i još nije završila. Naime, ubrzo je započela građevinska obnova kuća, bolnica, škola, društvenih domova pa i srušenih crkava koje su većinom obnovljene, ali nažalost nisu sve. Nije obnovljena ova vaša župna crkva Ranjenog Isusa i nije obnovljena župna crkva Sv. Nikole u Hrvatskoj Kostajnici za koju također pripremamo projekt obnove“, rekao je biskup te zahvalio na suradnji Sisačko-moslavačkoj županiji, Gradu Glini i Ministarstvu regionalnog razvoja koji su podržali prvu fazu radova.
Biskup je i izrazio zabrinutost za budućnost ove župe koja danas broji tek desetak župljana te istaknuo kako bi bilo lijepo da se ovdje dogodi povratak života. „Pitamo se zašto mi uopće gradimo naše crkve. One su za nas svetinja, one su simbol našeg opstanaka i naše katoličke vjere. One su znak nama i svima koji tu prolaze da tu živi kršćanski katolički narod koji se moli Bogu i okuplja u crkvi. Ali još je važnije: graditi živu crkvu, tj. zajednicu vjernika. Lijepo vas je vidjeti ovako brojne jednom godišnje, ali bez ljudi, bez zajednice, crkve bi mogle biti muzeji, a to ne želimo. Mi se trebamo zamisliti i učiniti sve što je u našoj mogućnosti da se naš narod izgrađuje, da bude djece i života te da se onda okupljamo u živu zajednicu Crkvu“, poručio je biskup te dodao kako je najpotrebnije izgraditi novog čovjeka koji je slobodan. „Sloboda koja nam je dana, rekao bih došla je samo u vanjštini. Mi smo slobodni 21 godinu u našoj domovini, ali još nismo slobodni u srcu, još se nismo oslobodili u duši jer i trpimo različite laži koje se nama i o našoj povijesti govore, mi to prihvaćamo i tome se klanjamo. To nije znak slobodnog naroda. Nažalost naši neprijatelji neprestano zastupaju laži, neprestano nas obasipaju neistinama i izvrću događaje te su hrabri u tom stavu i laži. A mi nemamo hrabrosti biti dosljedni, dostojanstveni i uporni u zastupanju istine. To je znak neslobodnog čovjeka. Netko je izračunao da je od 1102. do 1990. godine naš narod bio 888 godina bez slobode, bili smo sluge pa mogli bismo reći i robovi. Naučili smo se kao Egipćani sagnuti šiju, ne odgovarati na optužbe, a kamoli boriti se za istinu. Sloboda je preduvjet hrabrosti. Tko nije sloboda, tko je kupljen, tko ima neki dug taj ne može biti hrabar. Mi ako zastupamo istinu trebamo biti hrabri i svjedočiti što se i ovdje dogodilo prije 21. godinu. Ovdje se nije dogodilo nikakvo etničko čišćene Srba nego su oni otišli sami jer su otišli pod prisilom svojih političara i vojnih struktura. To je dokazano i postoji silna dokumentacija o tome i ne mogu stalno govoriti laži o tome kako je Hrvatska protjerala 200 000 Srba. I sam sam bio svjedok tome dok sam gledao tužnu kolonu ljudi koji su odlazili sa svojih gospodarstava. Tada sam mislio, ipak ti ljudi imaju savjest, žele otići jer su svjesni kakvo su zlo učinili svojim susjedima i ne žele s njima živjeti. Oni su bili pozvani da ostanu, ali to nisu željeli i vrijeme je da prestanu govoriti kako su protjerani i kako je to genocidna politika Hrvatske. Ako žele neka se svi vrate i general Gotovina ih je na to pozvao “ upozorio je biskup te na kraju poručio okupljenima da ako žele biti hrabri trebaju se zajedno s apostolima Petrom, Ivanom i Jakovom popeti na goru Isusova preobraženja.
Na kraju okupljene je pozdravio mons. Jerneić podsjetivši kako je ova župa osnovana 1789. godine te je prva župna crkva bila drvena kapela u Gornjim Jamama. Mons. Jerneić je pozvao župljane da pokušaju pronaći ostatke te crkve i dostojno obilježe to mjesto.
Tekst se nastavlja ispod oglasa