Blažene karmelićanke iz Compiègnea dale su svoj život za Krista Gospodina 17. srpnja 1794. godine.
One su giljotirane odrubljivanjem glave od strane zločinačkih francuskih revolucionara, premda se radi o časnim sestrama koje su cijeli život zatvorene u samostanu i posvećene molitvi za ljude i čitav svijet. Bačene su u zajedničku grobnicu s 1306 žrtava ubijenih giljotinom i na tom mjestu u Parizu stoji danas jedan jedini križ koji obilježava mjesto velikog zločina.
Karmelićanske mučenice iz Compiègnea, pripadnice Reda bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od gore Karmela, djelovale su u Compiègneu (departman Oise), u sjevernoj Francuskoj. Uhićene su 24. lipnja 1794, za vrijeme Francuske revolucije i osuđene na smrt.
Najprije su bile zatočene u Cambraiu (departman Nord). Bilo je to vrijeme vladavine terora, razdoblje masovnih smaknuća na giljotini. Šesnaest karmelićanki dovedeno je na stratište u Parizu, koje se nalazilo na mjestu današnjeg trga Place de la Nation.
Način na koji su karmelićanke pristupile smaknuću bio je zaista impresivan. One su pred stratištem i smrću obnovile svoje zavjete Bogu i zapjevale „Veni Creator Spiritus“ („O, dođi, Stvorče, Duše Svet“). Nastavile su pjevati dok su jedna za drugom pristupale giljotini, na kojoj su im odsijecane glave. Prva je pogubljena novakinja, sestra Konstanca od Isusa (Marie-Geneviève Meunier), zatim sestre laikinje i vanjske suradnice, a na kraju redovnice.
Kad je krenula prema giljotini, sestra Konstanca započela je pjevati psalam „Laudate Dominum“ („Hvalite Gospoda“).
Posljednja je bila smaknuta njihova poglavarica, časna majka Terezija od svetog Augustina (Marie-Madeleine-Claudine Lidoine). Mučenice su pokopane u zajedničkoj grobnici na pariškom groblju Picpus, na kojem danas jedan jedini križ obilježava mjesto gdje počivaju tijela 1306 žrtava zločinačke, terorističke giljotine.