Prvi je otkrio mišićnu građu srca, istražio građu i funkciju mozga, mišića i krvnih žila. Dokazao je da i životinje koje rađaju žive mlade imaju u spolnim žlijezdama jajašca. Niels Stensen je bez sumnje jedan od najznačajnijih anatoma XVII. stoljeća.
Istinski je dar Crkvi Kristovoj i pravi povod za slavlje kada se vrhunski znanstvenik kao što je Niels Stensen obrati na katoličanstvo i postane svećenik i biskup.
Blaženi Niels Stensen (latinski Nicolaus Steno ili Stenonius, talijanski Niccolò Stenone), danski svećenik i biskup, liječnik, anatom i geolog, rođen je 11. siječnja 1638. u Kopenhagenu u luteranskoj obitelji, kao sin zlatara. U to vrijeme Danskom je harala epidemija kuge, koja je usmrtila 246 njegovih suučenika. Niels je upisao 1656. studij medicine u Kopenhagenu. Još kao student otkrio je 1661. izvodni kanal žlijezde slinovnice.
Mnogo je putovao Europom (Nizozemska, Belgija, Francuska) i upoznao glasovite znanstvenike i njihova djela. Služio se s osam svjetskih jezika. Od 1666. bio je u Firenci liječnik toskanskih vojvoda iz obitelji Medici. Obratio se 1667. na katoličku vjeru. Osobito je na njega djelovala jedna tijelovska procesija u Livornu i potakla ga na razmišljanje o presvetoj euharistiji. Svoje vjerske sumnje i tjeskobe povjerio je jednoj redovnici u firentinskoj samostanskoj ljekarni, a ona mu je preporučila neka mnogo moli. Veliki anatom poslušao je njezin savjet i pronašao put do Krista Spasitelja.
Prvi je otkrio mišićnu građu srca, istražio građu i funkciju mozga, mišića i krvnih žila. Dokazao je da i životinje koje rađaju žive mlade imaju u spolnim žlijezdama jajašca. Niels Stensen je bez sumnje jedan od najznačajnijih anatoma XVII. stoljeća. Mnogo je putovao Italijom i došao do zanimljivih geoloških otkrića pa ga se može smatrati osnivačem kristalografije. Iznio je ideju da su fosili zapravo ostaci drevnih organizama i da su mnoge stijene nastale kao posljedica sedimentacije. Wilhelm von Humboldt nazvao ga je „ocem geologije“. Bio je od 1672. do 1674. profesor anatomije u rodnom Kopenhagenu, a nakon toga opet u Italiji, gdje se sve više bavio teologijom. Zaređen je za svećenika 1675. u Firenci i boravio na dvoru Medicijevih kao duhovnik i ispovjednik.
Papa Inocent XI. imenovao ga je 1677. naslovnim biskupom Titiopolisa i apostolskim vikarom nordijskih misija (sjeverna Njemačka i Skandinavija). Igrao je značajnu ulogu u protureformacijskom pokretu u sjevernoj Njemačkoj. Do 1680. djelovao je u Hannoveru (Niedersachsen), a potom je postavljen za pomoćnog biskupa u Münsteru (Nordrhein-Westfalen).
Bio je na glasu zbog svoje iskrene pobožnosti, a kako bi pomogao siromasima i nevoljnicima, prodao je svoj biskupski prsten i križ.
Od 1683. djelovao je u Hamburgu, a od 1685. u Schwerinu. Živio je asketski, spavao na slamnjači, oblačio se u trošnu odjeću, vozio se po snijegu i kiši u otvorenoj kočiji, danima živio samo o crnom kruhu i mlijeku. Znatno je oslabio pa nije uspio otputovati na oporavak u svoju voljenu Italiju.
Preminuo je na današnji dan, 5. prosinca 1686, u Schwerinu (Mecklenburg). Njegovo tijelo otpremljeno je na zahtjev Cosima Medicija brodom u Livorno i pokopano u bazilici svetog Lovre u Firenci. U svijetu vjere i srcima vjernika često se javljaju određene sumnje i bojazni pa ponekad poput svetog Tome neprestano tražimo nove dokaze i potvrde. Stoga je istinski dar Crkvi Kristovoj i pravi povod za slavlje kad se vrhunski znanstvenik kao što je Niels Stensen obrati na katoličanstvo i postane svećenik i biskup. Činjenica da dolazi iz Danske, u kojoj je 80 posto stanovništva luteranske vjere, taj događaj čini još ljepšim i vjerničkom srcu dražim. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Nielsa Stensena blaženim 23. listopada 1988. Njegovim imenom nazvani su muzeji, instituti, minerali, krateri na Marsu i Mjesecu, škole, bolnice, ulice, crkve i kapele, većinom u Njemačkoj i Danskoj.
Spomenimo da je prema nekim podacima na poziv kneginje Katarine Zrinske blaženi Niels Stensen boravio u Hrvatskoj i sudjelovao u lovu na imanju Zrinskih.
