“Taj portret Tita kupio je Amerikanac koji se i inače bavio kolekcijom slika sa zlokobnim likovima. Gadio mi se jugoslavenski sustav jer su partizani u Istri u fojbe bacali i Talijane i Hrvate. Velik dio moje šire obitelji bacili su u fojbe pa sam pobjegao”, rekao je za maxportal.hr hrvatski slikar Charles Billich, koji gotovo cijeli život živi i radi u Sydneyu, cijelo je ovo ljeto u Šibeniku gdje trenutačno dovršava šibenski triptih – veliku sliku čitavoga grada – čiju će kopiju uskoro darovati gradu.
Charles Bilich sljedeće godine imat će i izložbu u Šibeniku na kojoj će predstaviti samo dio svoje prebogate kolekcije. Njegovi radovi, na tisuće njih, nalaze se diljem svijeta u raznih vlasnika, u vlastitoj ih je galeriji još i više. On smatra da njegova privatna galerija, u kojoj su samo njegova djela, vrijedi 20-ak milijuna dolara i da je najveća privatna galerija na svijetu, no procjene kao i uopće pitanja novca prepustio je supruzi.
“U ranoj mladosti živio sam i radio u Rijeci, ali sam ju napustio 1952. Zbog neslaganja sa socijalističkim sustavom i jugoslavenskim režimom, pokušao sam pobjeći, ali su me udbaši uhvatili. Uhapsili su me pred granicom, zajedno sa skupinom ostalih. Nisam znao da mi je prijateljica bila udbašica pa me cinkala. Osuđen sam na 10 godina zatvora, a odslužio sam dvije u Mariboru i Ljubljani. Na sve sam načine poslije pokušao pobjeći i u Italiju”, istaknuo je Charles Bilich
“U to doba nisu oni bacali u fojbe samo Talijane, nego i Hrvate, sve koje su smatrali tzv. narodnim neprijateljima, a sva moja rodbina bili su Hrvati. U Lovranu se govorilo talijanski, a 100 metara dalje već hrvatski. Seljaci su bili Hrvati, po gradovima Talijani. Kao dijete, govorio sam venecijanski talijanski jezik, hrvatski i njemački. Moji roditelji govorili su još i mađarski jer smo i ondje živjeli. Partizani u početku nisu imali hrabrosti ulaziti toliko u gradove, u središta. Više su kupili ljude iz malih sela, a iz kuća su odveli i dio moje šire obitelji koji su živjeli u Iki. Tamo su ušli i oteli ljude, a tamo je ubijeno oko 200 ljudi bez ikakva razloga”, naglasio je Bilich
Rekao je kako je njegova lijeva strana mozga hrvatski je identitet, desna strana mozga protiv neproporcionalnoga nacionalizama jer u filozofiji uspoređujem ultranacionalizam s rasizmom.
“Ne kažem da su Hrvati ultranacionalisti. Pretjerani nacionalizam je negativan. Zato mi se sviđa što je Hrvatska članica EU-a jer na koncu cijeli će svijet biti pod jednom komandom. Imamo veliku grupaciju u Americi, u Kini, jedna je tu u Europi, sada je pitanje vremena i razvoja kad ćemo imati svjetsku administraciju i to će biti jako dobro. Ali, da, ja jesam hrvatski nacionalist jer smatram da Hrvati ne smiju gubiti svoj povijesni identitet, trebaju biti ponosni i uklopiti se sa svojom snagom i blagih uvjerenja udruženjima gdje su prisutne i druge nacionalnosti. Respekt jedne nacije prema drugoj nužan je. Dakle jesam hrvatski nacionalist, patriot sam i družim se s patriotima”, pojasnio je.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
