Danas s radošću u dušama slavimo blagdan Tijelova (latinski Corpus Christi). Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta Tijela i Krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru prije smrti u Jeruzalemu.
Puni naziv tog blagdana je Presveto Tijelo i Krv Kristova. Tim blagdanom kršćani žele obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka, koji je u određenom povijesnom času kao jedinorođeni Sin Božji postao povijesnom ljudskom osobom. To je tajna njegova utjelovljenja: Bog je postao čovjekom, jedan od nas, s konkretnim tijelom, a u njegovim žilama teče naša, ljudska krv.
“U svemu jednak nama, osim u grijehu,” kao što je rekao sveti Pavao.
Ta se svetkovina pojavila u XIII. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširila se u XIV. stoljeću. Augustinska redovnica, sveta Julijana iz samostana kod Liégea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Na njezinu zamolbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu.
Papa Urban IV. objavio je 1264. bulu, kojom je blagdan Euharistije proširio na cijelu Crkvu.
Što Tijelovo želi naglasiti?
Tijelovo želi naglasiti da je Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek. Osobito to želi naglasiti ljudima i vjernicima da to prihvate ne samo na razini uma, već ponajprije na razini srca. To je stoga jer Isus Krist daruje sebe ljudskom rodu ‘cijelim svojim srcem’, tj. sav se predaje za čovjeka.
Poseban dar i tajnu utjelovljenja Isus je ostavio na posljednjoj večeri: svoju doslovnu prisutnost pod prilikama kruha i vina što Crkva prepoznaje, časti i vjeruje kao Tijelo i Krv Kristovu. Snagom Kristove riječi i Svetog Duha kruh i vino postaju sam Krist, Tijelo i Krv, te se taj dar (otajstvo, tajna) daje vjernicima da ga primaju kao sakrament Božje ljubavi.
Od prvih vremena Crkva je na poseban način častila i štovala euharistiju, Tijelo i Krv Kristovu. Ovako izgleda četvrta pričesna molitva svetog Ivana Zlatoustog, sveca iz 4. stoljeća koga časti zapadna i istočna crkva, a čiji je grob nalazi u bazilici svetog Petra u Rimu, tik do groba velikog Kristovog apostolskog prvaka:
ČETVRTA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA ZLATOUSTOG
Vjerujem, Gospodin, i ispovijedam, da si Ti uistinu Krist, Sin živoga Boga, koji si došao na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. Vjerujem da je ovo samo Tvoje prečisto Tijelo i sama Tvoja dragocjena Krv. Molim Te, smiluj mi se i oprosti mi moje grijehe, koje sam počinio bilo namjerno bilo nenamjerno, riječju ili djelom, znajući ili neznajući. Daj mi da u Tvojim prečistim Otajstvima imam udjela ne na sud nego na oproštenje grijeha i život vječni. Amen.
Štovanje Krvi Kristove u našoj domovini
Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Sopot, Zagreb-Kozari Bok, Zagreb-Mošćenička, Zagreb-Tuškanac, samostanska kapela Klanjateljica Krvi Kristove, Petrovina kod Jastrebarskog, Ludbreg, Kučiće kod Omiša i druge).
U Hrvatskoj također djeluje muška redovnička družba misionara Krvi Kristove i ženska redovnička družba Klanjateljica Krvi Kristove.
Mjesto na granici Zagorja i Podravine, Ludbreg, svetište je Predragocjene Krvi Kristove i to kao spomen na čudo koje se dogodilo 1411. kada je svećenik poslije pretvorbe našao u kaležu pravu ljudsku krv. Na temelju čudesnih i neobjašnjivih ozdravljenja štovatelja Krvi Kristove u Ludbregu, papa Leon X je nakon dugo godina ispitivanja izdao bulu i dozvolio javno štovanje relikvije Krvi Kristove u Ludbregu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
. Spominjemo se ustanovljenja Euharistije na Veliki četvrtak, pričesti, sakramenta Tijela i Krvi Kristove, kao uspomenu na posljednju Kristovu večeru prije smrti u Jeruzalemu.){kind=link}