Adventus, Prišašće, Došašće, Dolazak je duboko i ozbiljno vrijeme promišljanja o svom vlastitom životu u svjetlu Kristova ponovnog dolaska. Ono se izvanredno nadovezuje na sjetu mjeseca studenoga, koji je obilježen u svom startu na promišljanja o životu koji zamire na Zemlji i o nedokučivoj stvarnosti zagrobnog života, u kojeg kao vjernici kršćani, vjerujemo.
Kod nas na zapadu, to jest na području rimokatoličke liturgije, Došašće započima o blagdanu Svetog Andrije, apostola i traje četiri tjedna. Prva dva tjedna rezervirana su za promišljanja o onom dugom čekanju stoljeća na dolazak Mesije, to postaje vrijeme iščekivanja, obraćenja i nade. Duga stoljeća čekanja Obećanog, sažeta su u dva tjedna Došašća. Svaki dan ima svoju vlastitu poruku i dubinu. To su dani kada se proživljava ono neposredno vrijeme pred dolazak Sina Božjega u tijelu, među nama. Čitaju se odlomci Evanđelja koji govore o neposrednim događajima koji su prethodili Kristovu rođenju.
Adventske zornice su gotovo opće raširena pojava, fenomen svoje vrste, jer ćete ranom zorom u crkavama ponajčešće vidjeti one kojih redovito nema usred dana na Misi. Kako se slave te Mise i na koji način, ovisi. Negdje cijelo Došašće, negdje devet dana. Misama zornicama želi se dočekati dan, biti budni u iščekivanju, otvoriti vrata Gospodinu koji ima doći. Vrhunac tih Zornica je ona na Božić u zoru, pastirska Misa u kojoj se čita Evanđelje koje govori o pastirima koji potiču jedan drugoga da pođu do Betlehema vidjeti što se dogodilo, događaj kojeg im obznani Gospodin. Shvaćamo da je Bog ušao u našu ljudsku povijest kao Bog i kao Čovjek, sviđalo se to nekima ili ne.
Došašće i Božić nisu samo ono nešto izvana. Ono iznutra dat će smisao svemu što izvana činimo.
Tako će se Božić već sada dogoditi u našim srcima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa