Tin Ujević kultna je figura hrvatske književnosti čije se djelo, međutim, ponajviše promatra kroz prizmu njegove biografije pjesnika-boema, a upravo je rušenje barijera reduciranosti takve interpretacije kroz motivirani kritički diskurs o Ujevićevu djelu, osobito onom proznom, u središtu dvodnevnog znanstvenog skupa pod nazivom “Ja kao svoja slika. Diskurzivnost i koncepti autorstva Tina Ujevića” koji se održava u četvrtak i petak u Zagrebu.
Skup se održava u organizaciji Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Instituta za književnost i umjetnost iz Beograda, a posvećen je, po riječima Marine Protrka Štimec sa zagrebačkog FF-a, suvremenom čitanju Ujevićeva djela, polazeći od toga da je riječ o kanonskome autoru koji je, stotinu godina nakon što je počeo objavljivati svoje važnije tekstove, još uvijek izuzetno popularan i prisutan u javnoj kulturi i općem znanju, “i kao lektirni autor i kao autor koji se još uvijek izvodi i čita”.
Ove se godine navršava stotinu godina otkad je objavljena Ujevićeva kultna “Svakidašnja jadikovka”.
“Kad smo malo postavili na stol to čitanje i tumačenje, vidjeli smo da se oko Ujevića – koji je sam za sebe rekao da je čovjek nesporazuma – isprelo puno paradoksa”, rekla je Protrka Šimenc uoči početka skupa u vijećnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Ujevićeva popularnost s jedne je strane gotovo na razini kulta, pojasnila je, navodeći kao primjer 8. Festival poezije ove godine posvećen Tinu u povodu 62. godišnjice njegove smrti, a u sklopu kojega je 11. studenoga održano “hodočašće” po zagrebačkim gostionicama na potezu od Vinodola na početku Tesline ulice, do Blata u Masarykovoj.
“Sama ta riječ ‘hodočašće’ ima taj nekakav polureligijski diskurs i pokazuje jedan status koji Ujević još uvijek ima, barem u jednom dijelu kulture. Međutim, s druge strane, o Ujeviću se zna samo ono što se zapravo generacijama prenosi. Znaju se određene njegove pjesme, promatra ga se kroz tu figuru boema, koja je opet nekako reducirana”, napomenula je Protrka Šimenc.
Ideja je skupa “čitati” Ujevićeve tekstove, osobito prozu o kojoj se najmanje zna, tako da je se na neki način oslobodi stigme usko shvaćene boemštine, pojasnila je.
“Odnosno, da probamo krenuti od proznih tekstova i da ih probamo uzeti ozbiljno, tako da nam sami tekstovi ponude interpretaciju, a ne onaj biografizam koji se obično koristi u pristupu. Cilj nam je bio da se djelo i autor oslobode određenosti biografijom, odnosno, da se ta biografija pokuša razumjeti u nekom novom kontekstu”, rekla je.
Na temu diskurzivnosti i koncepata autorstva Tina Ujevića na skupu će govoriti 27 znanstvenika, i to, osim iz Hrvatske, i iz Srbije, Slovenije, Italije i Poljske. Izlaganja su raspoređena u pet tematskih blokova, “Izvedbe autorstva”, “Interpretacije Kolajne”, “Ujević: tradicija i invencija”, “Ujevićeva (auto)biografija i (auto)poetika”, te “Žanr, poetika, tekst”.
Konferenciju su podržali studenti kroatistike zagrebačkog FF-a, koji su ga i otvorili izvedbom manje poznate Ujevićeve pjesme “Stanimo ovdje”, a prvi dan održavanja skupa zatvorit će, u predvorju fakultetske knjižnice, glazbeno-scenski recital nastao na temelju Ujevićeva proznog teksta “Štednja očiju i moje naočari”.
“To je jedan od njegovih eseja koji ima i dijaloške elemente i humora, gdje se zapravo vidi ta njegova sposobnost da čak u jednom takvom diskurzivnom žanru kakav je esej unese elemente napetosti i humora, i drugoga glasa. Oni su to uspjeli postaviti tako da se vidi taj dijalogizam, praktički je to jedan mali dramski tekst”, rekla je Protrka Šimenc.
Kako je Ujević dobar dio svojeg života proveo u Beogradu, gdje je i objavio svoje pjesničke zbirke po kojima je i danas poznat, te se smatra da su Zagreb i Beograd uz Sarajevo predstavljali važne koordinate Ujevićeva literarnog, intelektualnog i političkog života, zamišljeno je da ovaj skup prati još jedan, koji će se u proljeće 2018. održati u Beogradu, a koji će se baviti tamošnjom fazom Ujevićeva stvaralaštva.
Ta bi se dva skupa trebala međusobno nadopunjavati, a nakon njih je predviđeno objavljivanje dvaju zbornika u kojima će se nalaziti svi na njima prezentirani znanstveni radovi.
