“Aja Sofija se više neće zvati muzejom. Taj status će joj se oduzeti. Aju Sofiju ćemo zvati džamijom”, izjavio je turski predsjednik Tayyip Erdogan za televiziju A Haber.
“Oni koji dođu u Aju Sofiju će posjetiti džamiju Aja Sofija”, dodao je turski čelnik govoreći o povijesnoj kršćanskoj prijestolnici koja je, nakon muslimanskih osvajanja, pretvorena u džamiju.
> Erdogan: ‘Vrijeme je da Aja Sofija postane džamija, njeno pretvaranje u muzej bila je greška’
Naime, Sveta Sofija, danas poznata kao Aja Sofija, sagrađena je početkom 5. stoljeća. Istanbul, tada Konstantinopol (Carigrad) bio je središte istočnog kršćanstva, a osnovan je na temeljima starog grčkog naselja Bizantinuma.
Brutalan napad na kršćansku prijestolnicu
U gradu su održana četiri crkvena sabora od 4. -7 st., a na njima su donesene najznačajnije odluke u obrani kršćanskih istina protiv raznih krivovjerja.
Kada je Konstantinopol pao u ruke muslimanskih Turaka, 1453. godine crkva je obešćašćena, porušeni su križevi i oltari i pretvorena u džamiju poznatu pod imenom Aja Sofija. Tako je podijelila sudbinu mnogih crkava i mnogih kršćana ovog nekada potpuno kršćanskog kraja, a čija patnja i progoni radi Kristova imena nisu prestali do današnjeg dana.
Aju Sofiju je 1935. godine Mustafa Kemal Atatürk dao pretvoriti u muzej. Pokraj crkve nalazi se grob cara Konstantina Velikog.
Legende o Aja Sofiji
Među grčkim kršćanima i danas postoje legende o voljenoj i nikad prežaljenoj i ljubljenoj stolnoj crkvi. Jedna je vezana za pokolj koji su izvršili otomanski vojnici nad narodom koji se sklonio u crkvu prilikom osvajanja grada.
Vjeruje se da su pokolj i zarobljavanje izbjegla samo dva redovnika koji su se pred Osmanlijama popeli na galeriju crkve i ondje ušli u zid iz kojega će izaći kad grad opet bude kršćanski.
Druga legenda kaže da se jednoga od posljednjih dana prije osvajanja grada cijeloga dana nije dizala gusta magla. Kad se predvečer napokon podigla, pojavila se misteriozna crvenkasta svjetlost.
Ta se svjetlost penjala po kupoli crkve sve do križa na njenome vrhu. To je protumačeno da će se kršćanstvo kupati u krvi. Neki znanstvenici danas smatraju da je bila riječ o efektu koji je izazvala vulkanska erupcija.
Podizanje crvene zrake do križa s kojeg je nestala, neki tumače i tako da je Duh Sveti napustio katedralu neposredno prije nego što je oskrnavljena.
U Istanbulu i njegovoj okolici dominantna kršćanska zajednica opstala je sve do kraja Prvog svjetskog rata. Ondje je živjelo gotovo 1,8 milijuna kršćanskih Grka i oko 1,7 milijuna kršćanskih Armenaca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa