Pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski predvodio je u petak 7. veljače u zagrebačkoj katedrali euharistijsko slavlje prvoga dana trodnevnice uoči Stepinčeva u koncelebraciji s kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog preč. dr. Matijom Berljakom i župnikom župe sv. Jurja, mučenika iz Plomina preč. Aleksandrom Petrovićem uz asistenciju bogoslova Sisačke biskupije.
Govoreći o pročitanom evanđeoskom zapisu o mučeničkoj smrti lvana Krstitelja, biskup Gorski je na početku homilije rekao da je “mnogo bilo svećenika u vrijeme kralja Heroda, ali nije bilo onih koji bi posjedovali hrabrost kakvu je pokazao lvan pred Herodom, kada je upozorio na grijeh, progovorio o Božjim načelima i temeljima bračnog zajedništva, štiteći svetost braka: Ne smiješ imati žene brata svoga. lvan je posvjedočio za istinu i Božji nauk. I to je bio jedini razlog njegove mučeničke smrti. Ne zlo djelo, nego vjernost Bogu.
Mnogo je bilo svećenika i biskupa za vrijeme II. svjetskog rata, ali je malo bilo hrabrih poput bl. Alojzija, zagrebačkoga nadbiskupa, koji se nije ustručavao govoriti istinu o zlodjelima bezbožnih i neljudskih ideologija i djelovati pravedno spašavajući živote, kako proizlazi iz njegova uvjerenja: ‘Slijediti nauku križa te bez ikakvoga straha braniti katoličku istinu!… Ogavnost prema svakoj nepravdi bila je duboko uvijek usađena u mojoj duši, kao što je i ljubav prema pravdi.’ BIaženi Alojzije je poput lvana Krstitelja znao da se s istinom ne može trgovati. Da nije moguće sjediti na dvije stolice, klanjati se Bogu i stvarati lažne kompromise, kako bi se šutjelo pred očitom nepravdom. Jer kada je čovjek jedanput ucijenjen štetnim kompromisom uvijek će na njega pristajati, bit će zauvijek ucijenjen.”
Je li lvan imao izbora?, upitao je biskup Gorski te nastavio: “Imao je, mogao je šutjeti, ali bi zatajio Boga. Je li kard. Stepinac imao izbora? Imao je, ali bi šutnjom i pristankom uza zlo zatajio Krista i Crkvu. Kada danas neki kršćani-katolici kažu: ‘Nisam imao izbora, morao sam postupiti u braku, obitelji, na radnom mjestu, suprotno načelima evanđelja, iako se kao vjernik ne slažem, morao sam dati svoj glas za određeni zakon, morao sam postupiti kako se od mene tražilo”, govore li istinu? Jer izbor uvijek postoji, samo je pitanje jesmo li spremni platiti cijenu kakvu su platili lvan Krstitelj i bI. Alojzije, odnosno dopustiti da se snaga ideološke nepravde ili javnog mnijenja okrene protiv nas.”
“A sve što je utemeljeno na ideologiji voli se poigravati ljudskim životima, jer im nije cilj očuvanje dobra nego stjecanje moći i koristi. I kada se iz ideologije donose presude, onda se može svakoga osuditi bez da ima imalo krivnje. Tako je stradao lvan, tako je osuđen Stepinac, tako se danas sudi onima koji ne prihvaćaju novu ideologiju političke korektnosti.”, rekao je biskup Gorski.
Iz poznavanja osobe Isusa Krista rađa se odnos vjernosti i ljubavi
“Može se reći da nisu svi kršćani jednako spremni na takav život. Istina je da se vjernost Kristu ne dokazuje samo mučeništvom prolijevanja krvi. Kada bi to bio jedini način onda mnogi kršćani na bi ugledali nebo. Moć stava i vjernosti ne proizlazi iz naše želje, nego iz odnosa s lsusom Kristom. Iz poznavanja osobe Isusa Krista rađa se odnos vjernosti i ljubavi, odnos koji omogućava stvaranje kršćanskoga braka, a na duhovnoj razini omogućava vjernost i svjedočenje za Boga. Rađa se spoznaja da je vjera služenje Bogu, a ne sebi i svojim potrebama. Manje molitva za pomoć u sadašnjem trenutku, više obveza svjedočenja, vršenje volje Božje koja ne mora biti u skladu s mojom voljom.
Kako govori bl. Alojzije: ‘Jedan je samo, koji može da vam pruži snage, da u životnim borbama nikad ne podlegnete, a to je Krist, to je Bog! Bog svemogući, koji ne strepi ni pred kim; Bog svemogući, kojemu ništa nije sakrito; Bog vječni,koji će stajati i onda kad se sruši u ništavilo cio svijet. Takova vjera rađa onu drugu divnu crtu koja resi čovjeka kršćanina na zemlji, a to je neslomljivo ufanje.’ Iz takvog ufanja proizlazi naša vjernost Kristu. Nemojmo se zavaravati da služimo Bogu, a pri tom zaboravljamo na svakidašnje svoje dužnosti i njih površno obavljamo. Vjernost se dakle dokazuje svakodnevnom odlukom za Boga, za dobro koju uvijek iznova treba donositi. Dokazujemo je savjesnim radom u svojem zvanju, poslovima koje vršimo.”
Vjernost Kristu dokazuje se govoreći i čineći istinu. Jer istina nije samo riječ. Istina je i osoba – lsus Krist
Biskup Gorski upozorio je na primamljivost ponuda za stjecanjem više dobara ugleda ili moći u kojima se čovjek vjernik može naći u životu: “Zakon ih dopušta, no, mnoge od njih u sebi nisu dobre. Zakon omogućava uništenje nerođenih, ali, uništava se ljudski život; omogućava bespoštednu konkurenciju , ali stradavaju slabi i mali; omogućava političke spletke, ali stradava istinska demokracija; omogućava bogaćenje na račun društva ili sirotinje, ali stradava narod. Zakonski, ljudi nisu krivi, ali moralno itekako jesu. To je istinsko zatajenje Krista, ma koliko se netko nazivao vjernikom. Ne iskoristiti u takvom slučaju priliku, reći sebi i drugima – ja sam vjernik, ne mogu tako činiti, znači svjedočiti za Krista.”
“Za vjernost u braku, nije dovoljno samo na vjenčanju reći da. Svakoga dana iznova treba potvrđivati svoju odluku, svoju ljubav, u svakoj prilici, koja se, kao napast nudi, treba ostati vjeran. Isto vrijedi za vjernost svećeničkom zvanju. Za vjernost Kristu nije dovoljno samo primiti sakramente nego svakoga dana donositi odluke utemeljene na vjeri. Vjernost Kristu dokazuje se govoreći i čineći istinu. Jer istina nije samo riječ. Istina je i osoba – lsus Krist. Toliko je više potrebno, svjedočiti za istinu, jer laž lako postane naša navika. U neprestanoj smo napasti da lažima opravdavamo postupke, skrivamo pogreške.
Od djece u školi i pred roditeljima, do bračnih i obiteljskih odnosa, do poslovnih i političkih dogovora ili medija. Tako postajemo zarobljenici vlastitih riječi i lažnog života. Nema gorega nego kad čovjek sam sebi laže, jer postaje talac svojih laži, uvijek u strahu da će se otkriti. lsus kaže: Istina će vas osloboditi. Svjedočiti za istinu o našim odnosima, o povijesti, u znanosti, u politici, znači svjedočiti za Krista.”
Posvjedočiti vjeru u svijetu nije samo čin osobnog posvećenja, nego i čin spasenja svijeta
Istaknuvši kako se ne možemo sakriti od svijeta i vremena, jer uvijek će postojati oporba koja niječe Boga, svetost i dobrotu, biskup Gorski je rekao: “Svetost možemo nijekati, ali je ne možemo zakopati u grob. Ona uvijek iznova probija kroz sve naslage laži i protivljenja, da bi zasjala u još većem sjaju i još snažnijem djelovanju. Dobro djelo se može osporavati, ali klica dobra koja je tim djelom posijana ne može se uništiti, proklijat će u vrijeme kada bude najpotrebnije. To je tako očevidno na bl. Alojziju Stepincu. Naslage laži o njemu se tope, na svjetlo dana izbijaju divna svjedočanstva brižnosti, ljubavi i skrbi za sve ugrožene.”
“Kroz preteklo vrijeme njegovi posmrtni ostaci, položeni u grob u našoj prvostolnici, postali su izvor blagoslova i svetosti za zagrebačku Crkvu, a katedrala mjesto sakramentalnog pomirenja i utjelovljenog Božjeg milosrđa. Dobro ne umire, svetost ne nestaje, jer to su Božja svojstva koja se kroz predanje pojedinaca Božjoj volji, utjelovljuju u određenom vremenu. Zato je posvjedočiti vjeru u svijetu, ne samo čin osobnog posvećenja, nego i čin spasenja svijeta. U tom nastojanju hrabri nas bI. Alojzije: ‘Želim samo da naša vjera bude i nadalje svjetionik svakome pojedincu od vas i cijelom hrvatskom narodu. Ja sam uvjeren, ako je ta vjera bila kadra uzdržati ovaj naš narod kroz dvanaest vjekova, da će ga tako uzdržati i dalje do konca i kroz sve vjekove bude li se držao pećine Petrove, bude li se držao Crkve katoličke.’
Doista, lsus nam nije obećao blagostanje nego nam ulijeva nadu i hrabrost. Zato je u svakom vremenu moguće biti i Božji i suvremen, stvarati dobre prilike, nošen vjerom prepoznati čas, prožet ljubavlju nalaziti nevjerojatne načine brige za slabe, snagom Božjom već sada mijenjati društvo, mijenjati lice naših obitelji, Crkve i naroda. Neka nam primjer i zagovor bI. Alojzija u tome pomognu.”, zaključio je homiliju biskup Gorski.
Na kraju euharistijskog slavlja, kojeg je svojim pjevanjem animirao župni zbor iz Župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu, biskup Gorski se obratio okupljenim vjernicima: “Draga braćo i sestre, započeli smo našu malu duhovnu obnovu u kojoj uz lik bl. Alojzija Stepinca želimo promatrati svoj život i našu suvremenost. Pa kao što je i u njegovom vremenu bilo izazova i protivljenja, ali je ostao postojan i kao čovjek i kao vjernik i kao zagrebački nadbiskup, tako i u naše vrijeme ima istih izazova i protivljenja.
Podatak govori da u Europi ima 30% ateista, ljudi koji ni u što ne vjeruju, nisu pripadnici ni jedne religije. Ni u Hrvatskoj nije puno bolje, premda su mnogi kršteni. Vjernici, oni koji prakticiraju svoju vjeru su zapravo manjina. Zato je uvijek potrebno biti na čvrstom mjestu kao što je bio bl. Alojzije, čvrsto u odnosu prema Bogu, postojano u odnosu na ljude. Neka nam Blaženik izmoli upravo to da ono što smo primili kao najdragocjeniju baštinu nakon života – dar vjere, da ga u svojem životu razvijamo, rastemo i donesemo plod.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa