Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 7. prosinca svečano misno slavlje u kapeli Sv. Vinka Paulskog u istoimenoj Caritasovoj kući u Oboru te je tom prigodom i posvetio ovu novoobnovljenu kapelu i položio u oltar moći sv. Leopolda Bogdana Mandića.
U koncelebraciji bili su generalni vikar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, predsjednik Odbora za obnovu zagrebačke katedrale mons. Ivan Hren i domaći župnik Stjepan Levanić koji je na početku pozdravio biskupa i sve okupljene. Slavlju su nazočile i obitelji i prijatelji štićenika, ravnateljica Caritasa gđa Kristina Radić, voditeljica kuće, gđa Sanda Sokolovski kao i donatori koji su omogućili da ova kapela doživi potpunu obnovu. Tako je sada krase novi oltar, ambon i svetohranište izrađeni od starog kamena uklonjenog sa zagrebačke katedrale, kao i novi križni put autora Mirka Zubaka.
U homiliji mons. Hren je zahvalio svima koji su se uključili u ovaj projekt te tako „pomogli da ona Ljubav koja je jednom zakoračila na ovu zemlju bude i po djelu koje smo činili, utjelovljena“. U nastavku propovjednik se osvrnuo i na poruke koje donosi ovo božićno vrijeme upozorivši na zamke izvanjskog slavlja Božića. „Ovih dana naše srce je bilo puno, možda čak i umorno jer smo poduzimali sve što smo mogli da bi to izvanjsko slavlje Božića bilo lijepo. To je zapravo slika vremena u kojem živimo, te pokazuje nemirno, zabrinuto i umorno srce koje se da zavesti onim nebitnim. Jednostavno danas živimo u vrtlogu vremena u kakav je i Isus došao i zaboravljamo na ono što je najvažnije. Tjeskobno se brinemo o svemu i obično želimo mijenjati ono što ne možemo te dopuštamo da budemo dio tog vrtloga i kotača koji nas onda melje, a kada malo stanemo i razmislimo, mi vidimo da jedino što možemo činiti je ono na što smo i pozvani, a to je voljeti bližnjeg i sebe mijenjati. Događa nam se ono što se dogodilo Isusovim suvremenicima da nam je taj vrlog vremena toliko zbunjujući da ne vidimo bitno, kao što piše biblijski pisac ‘svojima dođe, a njegovi ga ne primiše’. Da, braćo i sestre, Svjetlo je došlo, a oni kao da su i dalje željeli biti u mraku. Zar se i nama ne događa isto? Znajte zato da je za prepoznati dolazak novorođenog Boga potrebno mirno i ponizno srce. Isus je došao svakome, mi nemamo pravo o tome špekulirati“, upozorio je mons. Hren te zaključio kako je kršćanstvo jedina vjera u kojoj je Bog došao potražiti i spasiti čovjeka.
Nakon popričesne molitve okupljene je pozdravila i gđa Radić zahvalivši svim donatorima. „Vjerujem da će u ovoj kapeli naši djelatnici i korisnici nalaziti smisao u svojoj patnji i predanom i zauzetom poslanju. Želja nam je bila da to doista bude mjesto gdje će svatko moći doći i pronaći svoj mir u Onome koji je naš mir i koji je došao da bude s nama“.
Na kraju svima koji su uložili svoj trud u obnovu ove kapele, a posebno mons. Hrenu, zahvalio je biskup. „Lijepo je da nas ovaj kamen povezuje sa zagrebačkom katedralom i Zagrebačkom nadbiskupijom koja je i osnovala ovu kuću Sv. Vinka Pauskog. Posebnu simboliku nosi i to da su oltar, ambon i svetohranište izrađeni od istog materijala. Naime, Riječ Božja koja se utjelovila daje se na ambonu, a onda se na oltaru, iste forme i materijala, u kruhu utjelovljuje i dalje te čuva u svetohraništu“, rekao je biskup te na kraju još čestitao Božić svima koji ga slave po Julijanskom kalendaru naglasivši da će za ovu kapelu ovaj dan od danas biti svetkovina kad će se slaviti njezina posveta.
Nakon mise biskup je i blagoslovio štićenike, djelatnike i prostor u kojem žive i rade.
