Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u utorak, 15. kolovoza proslavljena u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su svećenici Petrinjskog i Glinskog dekanata, te rektor svetišta preč. Paško Glasnović, koji je na početku i pozdravio sve okupljene istaknuvši kako je Velika Gospa najveći Marijin blagdan.
Blagdanskom slavlju nazočilo je nekoliko tisuća hodočasnika, od kojih je glavnina pristigla pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.
U homiliji biskup je istaknuo kako se Marija osim radosnom s pravom naziva i Žalosnom Gospom, a ovdje u Gori i Majom naših stradanja. „Ona se doista žalostila i mnogo patila – i kad je Isusa rodila u odbačenosti u Betlehemu, među životinjama, u štali, i kad je s Isusom i Josipom bježala u Egipat pred kraljem Herodom koji je želio ubiti novorođenče, i kad je osobito tada, kad je išla za svojim sinom Isusom koji je osuđen na smrt nosio svoj križ na Kalvariji gdje je bio i raspet, ona gledala patnje i njegovo umiranje, te kad su joj njegovo mrtvo tijelo položili u krilo! Stabat Mater dolorosa! Ali ona i danas s nama pati i žalosna je kad gleda kako se naše obitelji boje rađati djecu, kako se bore otac i majka da othrane obitelj a nemaju posla, kad odlaze naši mladi ali i čitave obitelji u inozemstvo i napuštaju lijepu našu domovinu… Marija je majka žalosna kad gleda korupciju, veze i klijentelizam koji vlada u našem društvu, kad gleda ljude na položajima koji bi se morali brinuti za zajedničko dobro, a koji misle samo kako sebi i svojima osigurati bolji život… Marija je žalosna kad gleda na naše hrvatske branitelje koji su svojom krvlju stvorili, obranili i oslobodili Hrvatsku, a onda su ostavljeni kao nepotrebni, kao višak, na koje se mediji i domaći izdajice nabacuju blatom, a nisu im vrijedni ni noge oprati, ali oni u toj svojoj razočaranosti više ne znaju za kakvu su se oni to zemlju borili… pa ih je već gotovo tri tisuće diglo ruku na sebe. Ja prozivam sve dosadašnje političare i ljude od utjecaja i položaja a koji su skrivili to stanje da je toliko branitelja učinilo samoubojstvo: vi ste ih ubili, vi ste krivci za njihovu razočaranost; dakako, i cijelo društvo je odgovorno, ali ponajviše političari – izdajice vlastite domovine, oni koji su radili i rade protiv interesa Hrvatske za koju su oni bili spremni dati život“, upozorio je biskup Košić.
U nastavku, propovjednik se zapitao zar se Majka ne žalosti kad vidi da njezina najbolja djeca toliko pate, padaju u depresiju i čine zlo sebi i svojim obiteljima kada dižu ruke na sebe? „Zar Majka može biti radosna kada joj djeca nestaju i odustaju od života jer ne vide izlaza, a oni koji bi trebali biti odgovorni provode život u raskoši i bahatosti, te kao onaj bogataš iz Isusove prispodobe nemaju srca ni vremena dati mrvice sa svoga stola siromasima koji prose pred njihovim vratima? Pa ipak, Majko Matijo, raduj se danas! A Tvoja su radost djeca čovječja. Zato se Ti možeš radovati samo kad vidiš da smo mi, učenici Tvoga Sina, na pravom putu, da idemo radosni kroz život i time učvršćujemo Tvoju radost. Tako da anđelov pozdrav i poziv na radost, koji i mi toliko puta ponavljamo moleći molitvu Zdravo Marijo, zapravo znači poziv svima nama da učinimo sve da Marija doista može biti radosna. Ona sama je doduše proslavljena jer je uznesena u nebesku slavu, ali njezina radost može biti potpuna samo ako i mi budemo sretni, ako mi idemo putem života a ne smrti, putem koji nam je njezin Sin pokazao“.
Biskup je rekao i ako želimo biti iskreni hodočasnici i štovatelji Blažene Djevice Marije na nebo uznesene, trebamo nadvladati svako zlo i žalost i s njome biti uz Krista, našu snagu i našu radost. „Kada krstim odrasle, a to je svake godine u katedrali na Veliku subotu u Vazmenoj noći, tada pitam katekumene – kao što to pitam i roditelje i kumove kod krštenja njihove djece, jer krstim peto i brojnije dijete u obitelji po našim župama Biskupije: ‘Odričeš li se sotone… i svih djela njegovih… i svega sjaja njegova?’ Često razmišljam što misle tada katekumeni, odnosno roditelji i kumovi pri krštenju, čega ili koga se to oni sada odriču, što to moraju ostaviti, da bi mogli ispovijedati pravu vjeru i postati kršćani? Dakako, sotona je đavao, taj napasnik, onaj ‘ubojica ljudi od početka, otac laži, knez ovoga svijeta’, kako ga je Isus nazivao. On je i njemu pristupio i kušao ga. Sjetimo se četrdeset dana u pustinji prije početka javnog djelovanja, prije nastupa kao Mesije koji dolazi ljudima navijestiti Kraljevstvo nebesko i pozvati ih na obraćenje – Isusu je pristupio napasnik i tražio da svoje naviještanje svede na zemaljske ciljeve: kruh /hranu, slavu ljudi/odnosno čast te vlast zemaljsku/odnosno moć. Krist je sve to odbio. Kada je pak apostolima navijestio da će ga židovski glavari dati ubiti u Jeruzalemu i da će morati trpjeti, ali da će treći dan uskrsnuti, apostol Petar poveo ga je na stranu i pokušao odvratiti od toga govoreći mu kako se to njemu ne smije dogoditi. Isus mu je na to odgovorio: ‘Nosi se od mene, sotono! Jer ti nije na pameti ono što je Božje nego što je ljudsko!’ I kad je u Getsemanskom vrtu Gospodin molio prije predanja u smrt, znojio se krvavim znojem i osjećao je napast da odustane, jer je molio Oca: ‘Ako je moguće, Oče, neka me mimoiđe ova čaša“, ali je odmah na to i dodao: „ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude!’Mariju – gledamo danas u Otkrivenju – kao ženu trudnu koju vreba zmaj, đavao, ubojica od početka. On želi pogubiti njezina sina. Ali sam Bog dolazi zaštititi tu Ženu koju uzima k sebi tako da joj je sunce poput odjeće u koje se zaogrnula, vijenac oko glave čini joj niz od 12 zvijezda, a pod nogama joj mjesec… Majku je Bog spasio od svakog đavolskog utjecaja. Ali mi – mi se još moramo boriti. Koliko je đavao zaveo ljudi, nudeći im lakši put, a zapravo ih je odveo u propast! To je kao u ekonomiji, kada vam neka banka ili zalogajnica nudi veliku i brzu zaradu, znajte da će vas prevariti. Mnogi su tako stradali, polakomivši se da će brzo uspjeti. A onda su doživjeli financijsku propast.
Kad dakle trebamo poći za Isusom i svojim spasenjem, moramo se odreći đavla, sveg sjaja njegova i svih djela njegovih. Sveti Papa Ivan Pavao II. u svojoj knjizi ‘Prijeći prag nade’ kaže kako su ljudi 20. stoljeća doživjeli toliko zla na zemlji da mogu reći i misliti kako ni nema nekog drugog pakla negoli je bio npr. Auschwitz. I doista, to je iskustvo zla pogodilo velik broj ljudi, a to im se dogodilo od drugih ljudi koji su očito bili pod vlašću zloga. Zar bi netko mogao imalo normalan toliko mučiti i ubijati druge ljude, kad ga ne bi zaveo đavao? Tako je sigurno da se odricanje od đavla treba shvatiti sasvim konkretno i kao odricanje od totalitarnih ideologija i njihovih vođa tj. idola, pa bi se tako pitanje: Odričeš li se sotone? – trebalo u našim hrvatskim okolnostima prevesti: Odričeš li se Maršala? Da, i Führera i Ducea i Generalissimusa ali – ponajviše –Maršala! Premda njega više nema i on ne vlada nama već više od 37 godina, na žalost još uvijek mnogim dušama vlada taj krivi bog, još uvijek mu se prinosi ne samo tamjan nego i žrtve, ne samo da se žrtvuje istina i zatire pravednost, nego se žrtvuju i ljudi“, poručio je biskup te na kraju zaključio: „Pobjegnimo stoga od zmaja, odrecimo se svakoga đavla i utecimo se Gospodinu. Molimo Mariju, presvetu Bogorodicu i Majku i Sunce naših stradanja, Mariju na nebo uznesenu da moli za nas i da nam izmoli na zemlji sretan život u miru i radosti, te na nebu vječnu proslavu“.
Misno slavlje animirao je mješoviti župni zbor pod ravnanjem i uz ogruljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a prije mise biskup je i blagoslovio novopostavljene propovjedaonice u dvorištu župne kuće.