Izložba “Dlijeto s izvora” Ante Starčevića, kojom se predstavlja serija od osamnaest skulptura u drvu, nastalih od 1952. do 1967. godine, otvara se u četvrtak u Studiju Moderne galerije “Josip Račić”.
“Kad je 1957. diplomirao kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji u klasi Antuna Augustinčića, Starčević se hrabro i svojeglavo odvažio biti ‘slobodni kruhoborac’, te je sljedećih pedesetak godina svojim kiparstvom, medaljarstvom, slikarstvom i grafikom, vitrajima, mozaicima i freskama uzdržavao obitelj”, zapisao je u predgovoru kataloga povjesničar umjetnosti Davorin Vujčić.
Vujčić podsjeća kako se Starčević klonio ‘likovne buke’ i preferirao one skromne koji rade puno, a govore malo, zbog čega je došlo do nesporazuma s tada vladajućim likovnim konceptima, pa su brojni njegovi vrijedni radovi bili nepravedno valorizirani ili ostali nepoznati.
Jedna od njih je i serija skulptura u drvu, nastalih u razdoblju od 1952. do 1967. s aktualne izložbe djela iz umjetnikove ostavštine, koje “svjedoči o kiparskoj svježini i invenciji te se, neke i premijerno, predstavljaju javnosti kao zaboravljeni i ponovo otkriveni izvor kasnijeg Starčevićevog sazrijevanja”.
Po Vujčićevim riječima, iako je često oblikovao u glini, lijevao u gips i broncu te klesao u kamenu, drvo je imalo posebno mjesto u njegovom opusu, a zavolio ga je u samim počecima svog kiparskog djelovanja jer je s njim ostvario dijalog bez posrednika.
“Starčevićeve skulpture u drvu posjeduju bogatu asocijativnost te širok motivski i interpretativni raspon sa stalno prisutnim ludičkim elementom: od realističkog portreta i lirskog nadahnuća do redukcije oblika i radova na granici apstrakcije”, ustvrdio je.
Prema njegovoj ocjeni, u najboljim svojim djelima u drvu, Starčević je uistinu napravio iskorak od tradicionalne figuracije ka skulpturalnosti, “tesao je grubo, ogolio bitno u obliku, svodio skulpturu na znak, tragao za autentičnošću motiva i svojevrsnom arhaičnom čistoćom.
Ante Starčević (Zagreb, 1933. – 2007.) počeo je modelirati još u osnovnoj školi, a prve poduke prima na tečaju kiparstva kod kipara Ante Despota kada u okviru KUD-a “Ognjen Prica” 1949. prvi put izlaže svoje radove u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Tijekom studija na Akademiji zapažaju ga Kršinić, Radauš, Antunac i Augustinčić, pa kao student dobiva nagrade ALU te nagradu za diplomski rad 1957. kod Augustinčića.
Cijeli je život djelovao kao samostalni umjetnik i okušao se u svim materijalima, od drva, kamena, keramike, stakla, metala, plastike do akvarela, ulja, tuša, olovke, svih vrsta grafike. U svom se umjetničkom izričaju bavio ljudskim tijelom, animalistikom, vedutama i pejzažima, portretistikom, simboličko-domoljubnim i religioznim temama. Djela su mu postavljena kao javna plastika na više od 80 lokacija, no dvadesetak ih je uništeno u Domovinskom ratu.
Nagrađivani umjetnik sudjelovao je na više od 200 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a imao je i 14 samostalnih nastupa. Njegova izložba u Studiju Moderne galerije “Josip Račić” bit će otvorena do 23. listopada.