Hrvatski narod oduvijek je privržen Katoličkoj Crkvi i pobožnici Djevici Mariji, a posebno je veliki utjecaj ostavio zavjet Djevici tijekom Domovinskog rata.
Bratovština je zato 2015. pokrenula zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“ koje prolazi svim većim marijanskim svetištima, od istoka do juga Hrvatske. Zavjetno hodočašće 2019. godine slavi 5. obljetnicu te je započelo 8. lipnja 2019. u Osijeku i traje do 21. kolovoza kada hodočasnici svoj put završavaju u Dubrovniku.
Medijski pokrovitelj zavjetnog hodočašća je portal Narod.hr.
Hodočasnički put, odnosno njegov glavni tok, dug je oko 1700 km, uz još 600 km priključnih ruta. Lokalno stanovništvo u mjestima kojima prolazi ruta i sudionici hodočašća će ujedno saznati više o važnosti sakralne, kulturne i prirodne baštine te istine o Domovinskom ratu na njihovom području i biti potaknuti na očuvanje i promociju tih vrijednosti.
Više o hodočašću možete pročitati na služenim web stranicama.
Evo kako su hodočasnici opisali svoj put u proteklih nekoliko dana!
18.7. Gospić – Podlapača i Slunj – Korenica: doček uz tamburaše na priključnoj ruti
Hodočasnici su na glavnoj ruti u četvrtak 18. srpnja 2019. prehodali dionicu od Gospića do Podlapače. Dan su započeli sv. misom u Gospiću, koju je predvodio vlč. Jeronim Jokić. Nakon mise krenuli su prema odredištu dana – mjestu Podlapača. U Podlapači su bili smješteni u domu lovačkog društva Gradina. Na tom mjestu su u Podlapači izmolili i krunicu za Domovinu, koju molimo svakog četvrtka u još 9 gradova u cijeloj Hrvatskoj i u mjestu gdje hodočasnici četvrtkom navečer dođu.
Na priključnoj ruti hodočasnici su krenuli s molitvom u 7h ujutro iz Slunja. Hodali su na dnevnoj dionici do Korenice. Ondje ih je dočekao mons. Mile Čančar, župnik iz Korenice, koji je predvodio sv. misu. Zahvaljujemo župniku za srdačan doček. Nakon mise, okrijepili su se večerom. Poslije večere, dočekalo ih je posebno lijepo iznenađenje – tamburaški sastav Patriot, s kojima su hodočasnici i zapjevali. U dobrom društvu i veseloj atmosferi završio je hodočasnički dan.
19.7. susret priključne rute Pakrac – Udbina s glavnom rutom na Udbini
U petak 19.7. hodočasnici na glavnoj ruti, njih 12, krenulo je iz Podlapače, gdje su prespavali u domu lovačkog društva Gradina, prema Udbini.
Na priključnoj ruti je hodočastilo 6 hodočasnika koji su krenuli iz Korenice. Nakon dugog hoda na ruti od 30-ak km, stigli su na odredište zadnjeg dana ove priključne rute, Udbinu, gdje su se priključili hodočasnicima s glavne rute. Susret priključne rute s glavnom rutom kod rijeke Krbave podno Udbine bio je pun radosti hodočasnika koji su pristigli s dvije različite strane do Udbine. Hodočasnički dan završio je zajedničkom sv. misom u crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, koju je predvodio duhovnik dana vl. Jeronim Jokić.
20.7. Udbina – Sv. Rok
Nakon spajanja zadnje priključne rute Pakrac – Udbina s glavnom rutom u petak na Udbini, tijekom vikenda se broj hodočasnika još dodatno povećao jer su se pridružili mnogi ljudi iz raznih dijelova Hrvatske, od Zagreba, Zaprešića, Jastrebarskog, Rijeke, Šibenika, Splita, Metkovića, te nas se u subotu ujutro okupilo više od 50 ljudi na Udbini. Hodočasnički dan započeli smo sv. Misom u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, koju je predvodio duhovnik glavne rute tih dana vlč. Jeronim Jokić, župnik iz Lupoglava iz Istre. Svečanom misom, uljepšanom pjesmom hodočasnika, ali i zvucima orgulja, započeli smo hod na blagdan sv. Ilije. Crkva na Udbini nalazi se iznad Krbavskog polja, bitnog mjesta hrvatske povijesti, gdje su brojni Hrvati svoje živote položili u borbi protiv Turaka, a čiji se prikaz nalazi i na reljefu iza oltara u samoj crkvi. Uz tu bitku, reljef na lijevoj strani prikazuje bleiburško stradanje i križni put Hrvata na kraju Drugog svjetskog rata, a treći dio reljefa je prikaz vukovarskog stradanja u Domovinskom ratu. Crkva je zamišljena kao skupno mjesto svih hrvatskih stradanja i muke hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. S tog mjesta krenuli su hodočasnici prema odredištu današnjeg dana, mjestu Sv. Rok. Kroz molitvu, hod i pjesmu, međusobnim druženjem upoznavali su se brojni hočasnici na ovoj dnevnoj ruti. Kroz polja i prirodu koja pruža prekrasne poglede, prolazili su s molitvom na usnama. Na putu prema Sv. Roku svratili smo u Lovinac. Ondje smo se okrijepili, a zatim i pomolili u crkvi sv. Mihovila. Izmolili smo litanije sv. Mihovila, u molitvi da nas štiti od zla. Župljanka koja nam je otvorila crkvu nam je ispričala ponešto o samoj crkvi, te smo zahvalni da smo ove godine uspjeli i pogledati crkvu. Vidjeli smo i zvona, koja su oštećena te stoje kao spomen i sjećanje na stradanje u Domovinskom ratu. Nakon prijeđenih oko 28 km, stigli su na odredište u Sv. Rok. Na ulazu u mjesto, pomolili su se kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima. Zatim su zastali osvježiti se kod gospođe koja je ponudila pićem okrijepiti hodočasnike, te smo uz vodu i sok od bazge započeli razmišljanje o sutrašnjem evanđelju o Marti i Mariji. Uz vodstvo duhovnika, došli smo do raznih zanimljivih novih spoznaja i razmišljanja, a to nas je dobro pripremilo i za sutrašnji dan. U Sv. Roku smo se pomolili u crkvi sv. Roka, gdje smo završili hodočasnički dan. Nakon toga, došli smo do hostela Sv. Rok, gdje nas je vlasnica Ivana, koja nam je organizirala večeru, srdačno dočekala i smjestila sve hodočasnike, što nije bio nimalo lak zadatak s obzirom na veliki broj ljudi. Od srca zahvaljujemo na dočeku, te oduševljeni mirom i prekrasnom okolinom hostela i cijelog mjesta Sv. Rok u Lici, zaključujemo da će se mnogi ondje vratiti i prije idućeg hodočašća.
