Unatoč velikoj vrućini, moštvo vjernika okupilo se u subotu na središnjem misnom slavlju, koje u povodu blagdana Velike Gospe u najvećem slavonskom marijanskom svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu predvodio nadbiskup đakovački i osječki metropolit mons. Đuro Hranić.
Nadbiskup Hranić je u propovjedi kazao kako je svetkovina Marijina uznesenja u nebo svetkovina čovjekog nepovredivog dostojanstva, koja govori da je čovjek stvoren od Boga i za Boga.
Posvetivši najveći dio propovjedi potrebi očuvanja svakog dostojanstva čovjeka, poručio je vjernicima kako mogu obilaziti svetišta i prošteništva, ali da neće postati bliži Bogu ako Ga ne prepoznaju u svakom bližnjem i svakom čovjeku. “I nećemo pogriješiti ako kažemo da danas vlada teška religiozna ravnodušnost i okorjelost i među nama vjernicma, ili kako Sveto pismo veli, ‘i mi postajemo ljudi tvrde šije i neobrezana srca'”, naveo je Hranić, ocijenivši kako je “ustvari najteže susresti Boga izvan crkve i u svakodnevnici života”.
Po njegovim riječima, lakše je u crkvi tražiti Boga, gledati ga u svetim prilikama kruha i vina, lakše je Boga zamišljati na nebesima, u dalekim prostranstvima. “Ali, naći i ljubiti Boga u čovjeku te služiti Bogu u čovjeku, slaviti Boga pronoseći dostojanstvo čovjeka i svetost svakoga ljudskog života, e to nam je uvijek teško”, kazao je.
Poručio je vjernicima kako bi se, kada bi htjeli početi od najosnovnijeg, uvijek trebali prvo zapitati tko je meni taj čovjek pored kojeg živim, s kim radim i sjedim za istim stolom i djelim istu postelju.
“Kad sam je zadnji put upitao kako je doista? Tko su ti ljudi meni osobno, meni kao poslodavcu, trgovcu, profesoru, medicinskoj sestri, meni osobno, političarima? Tko su nam zapravo ljudi? Jesu li oni sveti Božji hram ili sredstvo za naš osobni probitak, sredstvo u službi naših interesa ili sredstvo za obnavljanje naše zarade”, zapitao je Hranić, založivši se za očuvanje dostojanstva i prava na život i rad svakog čovjeka.
Ocijenio je kako je danas radikalno dovedeno u pitanje sve ono što poručuju današnja svetkovina i kršćanska vjera. “Postalo nam je sasvim normalno i svakodnevno da se ruši čovjekovo dostojanstvo, da se mirno sluša o ubijanju i stradanju ljudi, o ubijanju samoga Boga u čovjeku. To nam tek znači kada to dotakne nekoga iz naše neposredne sredine, kao što je to sada Tomislav Salopek i njegova obitelj. Ali, inače, ubijanje ljudi, stradanje ljudi, ono što se događa ljudima, dotiče li me se to? Ljude pretvaramo u sredstva koja, ako nam smetaju, iskorištavamo, zlorabimo, proglašavamo tehnološkim viškom, otpuštamo. Postali su sredstvo za postizanje naših interesa”, upozorio je Hranić.
Istaknuo je kako mnogim ljudima život danas prolazi u potrazi za barem malo radosti, a kroz čitav se život uglavnom muče i zlopate. “Ne možemo u tom kontekstu ovdje ne spomenuti život i stradanje člana naše biskupijske zajednice i naše župe Vrpolje Tomislava Salopeka i članova njegove obitelji. Pritisnut gospodarskom situacijom u Hrvatskoj radno mjesto je pronašao jednoj francuskoj tvrtki u Egiptu. I što mu se dgoodilo? Čovjek na zemlji iskušava i takve nevolje koje ga guraju u beznađe”, upozorio je đakovački i osječki nadbiskup Đuro Hranić u propovjedi pred mnoštvom vjernika, koji od jutra u velikom broju hodočašće u Aljmaš.
U Aljmašu je u subotu upriličeno i dobrovoljno darivanje krvi, a da se odazovu toj humanoj akciji hodočasnike je s oltara tijekom mise pozvao i nadbiskup Hranić.
