Ove nedjelje hodočasnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva, obišli su Crngrob, mjesto masovnog stradanja Hrvata u svibnju 1945. godine, među kojima su bili i članovi vlade NDH s obiteljima i pratiocima. Mjesto Crngrob nalazi se 2 km od Radovljice kod Škofje Loke u Sloveniji. U šumi nekoliko stotina metara od samog mjesta nalaze se grobišta žrtava. Procjenjuje se da je oko Crngroba pokopano više od 2.000 žrtava partizanskih zločina, pretežno Hrvata.
Misa je održana u Crkvi Marijinog uznesenja u Crngrobu a predvodio ju je starološki župnik i rektor svetišta Dr. Alojzije Snoj. Liturgijsko slavlje uveličao je zbor Hrvatska bašćina. Nakon mise, predstavnik Hrvatskog društva Ljubljana, Filip Božić, održao je dirljiv govor u čast preminulog predsjednika ove udruge, Petra Antunovića. Nakon mise, župnik je predvodio križni put s blagoslovom po svih 5 grobišta. Nakon križnog puta za hodočasnike je organiziran domjenak.
Krajem Drugog svjetskog rata, nakon pada NDH, vodstvo države, njihove obitelji i prateće osoblje, većinom redovnice s nekoliko svećenika vlakom su bježali kroz Sloveniju prema zapadu u slovenskoj kompoziciji koja je prevozila ranjenike. Zaustavljeni su 5. svibnja u Ljubljani i 3 dana kasnije pušteni na slobodu, međutim već idući dan su dolaze na posljednju postaju svoga puta. Zaustavljeni su kod Jesenica i vraćeni na sporedni kolosijek u Radovljici.
Nekoliko dana su u kolonama odvođeni na stratište te vlakom do Škofje Loke gdje su ubijani na različite načine, uglavnom hladnim oružjem i oruđem. Zločin je kulminirao 25. svibnja spaljivanjem 15 zarobljenika u župnoj kući nedaleko od Škofje Loke te hladnokrvnim pokoljem preostalih zarobljenika – oko četrdesetero djece. Procjenjuje se da je u i oko Crngroba likvidirano više od 2.000 žrtava.
Među žrtvama zakopanima u Crngrobu nalazi se i veći dio skupine visokih dužnosnika vlade NDH i njihovih članova obitelji koje su engleske okupacijske vlasti u Austriji, konkretno 5. Britanski korpus, izručile jugoslavenskim vlastima u Rosenbachu 18.5.1945. U toj skupini je bilo 67 osoba uključujući žene i djecu. Nakon saslušanja u Burdychovoj ljekarni 21.5. petnaest najbitnijih osoba odvedeno je preko Ljubljane u Postojnu a nakon toga u Zagreb. Devet zatočenika škofjaločke skupine s nadodanim Vidjenvićem je 6.6. u Zagrebu stalo pred sud i sedmorica je još istog dana osuđeno na smrt. Budak, Rukavina i Vidnjević bili su obješeni. Mandić, Steinfel, Makanec i Canki bili su stijeljani. Mešić je kasnije umro u zatvoru, Milić i Nardelli su osuđeni na 20 godina zatvora što su odslužili i umrli su na slobodi. Preostale osobe iz skupine u ŠL su ostale u logoru na Kamnitniku do 24/ 25 5.45.
Izvadak iz govora predsjednika Hrvatskog društva Ljubljana, Filipa Božića „Dijete Hercegovine“:
“Ima jedna lijepa zemlja od kamena, mirisa, topline i snage sazdana. Zemlja loze i masline, prekrasnih voćnjaka i vrtova koje zalijeva zelena Neretva. Ljepotica što moru u zagrljaj žuri, a na svom putu prosipa milinu na kojoj se svačije oko odmoriti može. To je Hercegovina. Domovina vrijednih i ponosnih ljudi koji iz kamena i sunca upijaju snagu i toplinu i gdje god dođu vrijedno rade, stvaraju i iza sebe trag ostavljaju.
Hercegovina koju život nije mazio i još uvijek je ne mazi, ali ona ljepotom plijeni, mirisima i bojama očarava, a djeca njezina i kad daleko odu uvijek joj se kao majci vraćaju. I gdje god da su, u srcu svoju Hercegovinu nose. Kako bi je mogli zaboraviti kada o njoj, o njezinom najvećem ii najljepšem mjestu Mostaru i pjesme pjevaju. Pjevaju o njemu kao šarenoj bašči punoj slatkoga voća i djevojaka Hercegovki koje su kruna njegovoj ljepoti.
U toj i takvoj zemlji rodio se i naš Petar. Udahnuo i u srce zaključao njezinu ljepotu, mirise i boje i gdje god da ga je život nosio, njegova Hercegovina je bila sa njim…”