„Ovim blagdanom zapravo Crkva želi da si svi vjernici posvijeste najdublju istinu Kristove prisutnosti u Euharistiji, njegove nazočnosti na našem životnom putu, istinu da je On doista „s nama u sve dane, do svršetka svijeta“ (Mt 28,20), da Bog hodi našim ulicama i trgovima, da je s nama u našim svakodnevnim problemima i da nas hrani snagom koja pobjeđuje svaku poteškoću, svaki grijeh i svaku nepravdu, liječi svaku ranu i bol“, rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći svečano misno slavlje na svetkovinu Tijelova, Presvete Krvi i Tijela Isusova, u četvrtak 4. lipnja, u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku.
U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić i katedralni župnik preč. Marko Karača, a uz brojne Siščane na slavlju su prisustvovali i hodočasnici iz zagrebačkog Španskog, kojima je biskup Košić prije 25 godina bio kapelan i koje je tom prigodom posebno i pozdravio.
U nastavku biskup je istaknuo kako je osobita poruka Tijelova da snagom Kristove prisutnosti u Euharistiji mi, Kristovi učenici, trebamo unijeti njega i njegove vrijednosti u naše društvo i našu svakodnevnu sredinu u kojoj živimo. Biskup se i zapitao kakvo je to naše hrvatsko društvo, kakav je ovaj naš grad u kojem živimo, te upozorio kako je potrebno to znati da bi bili svjesni istine i poteškoća u kojima se treba boriti za Krista i njegove vrijednosti.
„Naša Hrvatska domovina je zemlja u kojoj na žalost vladaju nepravde, u kojoj se zaključuje i donose pravila za postupanje na temelju neistina i teških kršenja zahtjeva pravednosti. Uzmimo samo najnovije primjere događaja koji su se dogodili u našoj zemlji unutar prošlih osam dana. Prošli su četvrtak pred zgradom Vlade RH prosvjedovali hrvatski branitelji, 100-postotni ratni invalidi. Nakon što je vrijeme za prosvjed predviđeno zakonom prošlo, oni su ušli u crkvu sv. Marka i tu je na njih nasrnula specijalna policija s kacigama, oklopnim štitovima i pendrecima. Tri puta su pokušali ući u crkvu i izvesti ratne invalide, vjerojatno da bih ih odnijeli i odveli s Markova trga. Zašto nitko ne odgovara za takav postupak primjene brutalne sile protiv hrvatskih branitelja, najtežih invalida Domovinskog rata? Zar se bjelodano ne vidi na ovom primjeru da vlast koja je to naredila radi protiv svoga naroda, tj. da je protunarodna i protuhrvatska? Da je tu bilo imalo osjećaja za pravednost i poštovanje prema braniteljima, o čemu je poslije govorio predsjednik Vlade, netko bi bio morao barem dati ostavku za ovakvo postupanje policijske primjene grube sile! Ali, ne – ništa se ni slično ne događa. Ako već ne prosvjeduje protiv takvog postupka nitko od civilnih udruga, zaštitnica prava građana, prava na prosvjed i demokratsko postupanje, prosvjedujemo mi u Crkvi jer nasrnulo se na naše vjernike, i to dok su bili u crkvi, što je protiv sporazuma RH sa Svetom Stolicom gdje je zajamčeno poštivanje svetosti crkvenih prostora“, rekao je biskup te se osvrnuo na još jedan neobičan događaj.
„Bivši predsjednik države osnivajući prošle nedjelje novu stranku pozvao je da se više ne dijelimo na one koji su 1941., 1971. i 1991. bili na suprotnim stranama. Čini mi se da je i ova izjava prošla bez posebnih komentara u hrvatskoj javnosti, a zapravo je veoma zabrinjavajuća i posve neprihvatljiva. Doista, s Drugim svjetskim ratom trebalo bi već jednom završiti i ne dijeliti naše hrvatsko društvo, no ta se stranica može zatvoriti jedino nakon što se o svim događajima i neistraženim zločinima ustanovi i prizna puna istina! No, posve je neprihvatljivo da se izjednače oni koji su u hrvatskom društvu 1991. branili Domovinu i oni koji su ju napadali, ubijali civile, palili kuće, razarali crkve. To izjednačavanje je i dovelo do prosvjeda branitelja, ratnih invalida u Savskoj 66! Pa gdje to ima na svijetu da država jednako kao i njezine branitelje nagrađuje mirovinama i zaštitom svih građanskih prava one koji su tu istu državu oružjem rušili i činili brutalne ratne zločine!? Kako ne zaključiti da postupanje ovakve vlasti, onih koji se vode ovim načelima, nije protunarodno i protuhrvatsko?! To već jednom mora prestati! Naši branitelji imaju svoje dostojanstvo koje se ne smije dovoditi u pitanje ovakvim izjednačavanjem, po kojemu – kako pišu neki poznavatelji – preko 150 tisuća pripadnika oružanih pobunjenika protiv RH sada od te iste države prima vojne mirovine. To je znak nepoštivanja vlastitog dostojanstva i flagrantnog nedostatka poštovanja domovine i onih koji su za nju dali živote, zdravlje i podnijeli najteži teret za njenu slobodu“, upozorio je biskup.
Biskup se osvrnuo i na događaja u gradu Sisku vezane uz 4. lipnja, dan svetog Kvirina zaštitnika Biskupije i Dan grada. „Jučer na večer bio je u središtu grada održan koncert nekulture, koncert koji je zapravo za sve građane vjernike – provokacija. Što možemo dakle očekivati od gradske vlasti koja ne poštuje svoje građane vjernike i koja nam za dan našeg sveca zaštitnika upućuje ovakvu čestitku!? Na žalost to je hrvatska i sisačka stvarnost u kojoj danas živimo, stvarnost u koju smo pozvani unijeti Krista, njegovu ljubav i njegovo svjetlo. Mi u Krista vjerujemo, mi mu se klanjamo, mi znamo da on pobjeđuje. Ali Krist očekuje od nas da ga mi pronesemo našim gradom, našom domovinom, da on uđe u naše hrvatsko društvo. Ne samo u procesiji poslije ove Mise, nego svaki dan, u našem svjedočenju za njega i njegove vrijednosti. Mi se ne smijemo bojati kao što se nije bojao ni sv. Kvirin, naš biskup i mučenik, koji je bio mučen i podnio smrt zbog vjernosti Kristu Gospodinu. Mi se moramo uključiti u borbu da se njega i njegove vrijednosti unose u naše društvo, da se dostojanstveno i dolično ljubi istina i poštuje pravednost“, poručio je na kraju biskup okupljenima.
Misno slavlje i tijelovsku procesiju animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju Marijane Boček zajedno s hodočasnicima iz Španskog.
(SV)