Vlč. Mladen Hokman, umirovljeni svećenik Sisačke biskupije i dugogodišnji župnik župa Posavski Bregi i Lijevi Dubrovčak, preminuo nakon kratke i teške bolesti u srijedu 29. svibnja u 71. godini života i 45. godini svećeništva, pokopan je u petak 29. svibnja u Presečnom, župa Oštrice (Varaždinska biskupija).
Misu zadušnicu u kapeli Sv. Florijana, te nakon toga i sprovodne obrede na mjesnom groblju predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, dekanom Ivanečkog dekanata preč. Valentom Posavcem, domaćim župnikom vlč. Marijom Rukeljem i više od trideset svećenika. Misi su prisustvovali sestra, brat, rodbina i prijatelji vlč. Mladena te vjernici iz Presečnog, Remetinca, Posavskih Brega i Lijevog Dubrovčaka, priopćavaju iz Sisačke biskupije.
Izrazivši svoju sućut obitelji biskup je rekao kako je pokojnik kao svećenik marno radio do samog kraja, ne marivši za vlastito zdravlje i pouzdajući se u Boga. „Molimo za našeg pokojnika i zahvalimo Bogu za njega. Kada gledamo život svećenika tada Bogu zahvaljujemo za njegovo poslanje i službu koju je vršio u Crkvi i narodu. Rekao bih da danas život, a onda i smrt svećenika stavlja pred nas pitanje tko je to zapravo svećenik i koja je njegova vrijednost u Crkvi i narodu? Znamo da imamo sve manje svećenika pa smo pozvani prije svega na molitvu za svećenike, duhovna zvanja i novi odaziv mladih da krenu tim putem. U današnje vrijeme to je teško jer je društvo prožeto propagandom protiv Crkve i poluistine se šire o svećeničkom životu. Da bi se pošlo i izdržalo u tom pozivu treba Božja milost. Zato je potrebno da se narod Božji moli da svećenici ustraju u dobru i u svetom vršenju svoje svećeničke službe i da stvarno budu poziv, ne samo svojim riječima već i svojim životima, pojavom, žrtvom i ljubavlju, za one kojima su poslani i da im stvarno navješćuju Isusa i njegovo Evanđelje. Svećenik je glas Isusa Krista, pozvan da poziva na vjeru u Evanđelje i na obraćenje. O tome tko je svećenik govori i ono što kažu za sv. Franju koji je rekao da kada bi mu se ukazali anđeo i svećenik on bi se radije poklonio svećeniku jer on je taj koji može samoga Boga prizvati na ovaj svijet“ .
Govoreći o pročitanom Evanđelju po Ivanu biskup je rekao da ono donosi Isusove riječi: „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“. „A kako bismo mi imali taj kruh i kako bismo tu svetu pričest mogli blagovati ako ne bi bilo svećenika? Svećenikove ruke su te koje prinose hostiju, taj bijeli kruh koji se daje u euharistiji i koji postaje tijelo Kristovo. Kada ne bi bilo usana svećenikovih i njegove moći koje ima po poslanju koje je na dan ređenja dobio od Crkve ne bi bilo ni mise, ni pričesti i ne bi se mogao blagovati kruh s neba koji je sam Krist u svom proslavljenom uskrsnom tijelu. Zato je svećenik dragocjen i zato moramo biti Bogu zahvalni za ovog našeg brata, svećenika Mladena“, poručio je biskup.
Nakon popričesne molitve od pokojnika su se oprostili mons. Cvitkušić te pokojnikov kolega preč. Posavec podsjetivši na životni i svećenički put te bezuvjetnu ljubav prema Kristu i zvanju vlč. Mladena. Na kraju na grobu od pokojnika se oprostio i župnik vlč. Rukelja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
