Svetu misu na petnaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu predvodio je mons. Franjo Ćuk, predsjednik upravnog vijeća Caritasa Sisačke biskupije, dekan Pokupsko-Vukomeričkog dekanata i župnik župe Sveta Marija Magdalena, Donja Kupčina i župe Svetog Josipa, Šišljavić te bivši kapelan u dubovačkoj župi u zajedništvu s mons. Antunom Senteom, ml., rektorom Svetišta i o. Marianom Passerinijem, CFIC.
Mons. Ćuk u homiliji se prisjetio kako je prije 35 godina isto tako sudjelovao u pobožnosti svetom Josipu na Dubovcu.
Prisjećajući se tih vremena mons. Ćuk kaže: „Vi stariji znate koji je to bio sistem, sustav koji je bio, u crkvi časne sestre, nekoliko starijih ljudi i to je bilo sve. Zatim, kad sam počeo već imati vjeronauk, imao sam jedno dijete na vjeronauku u petom razredu, jer je zabranio učitelj djeci ići na vjeronauk u crkvu. Kad sam to vidio i još neke stvari, rekao sam: ;Bože, ovo je živa propast! Badava lijepa crkva svetog Josipa, zaštitnika naše Domovine, badava ona pobožnost na koju nitko ne dolazi, ali nastavlja dalje „Hvala Ti Bože da sam to doživio!; Da se moj svijet od tada totalno srušio, da je ta šačica ustrajnih pobožnika srijedom molila i dolazila u crkvu bez obzira na vremenske uvjete, na stanje vani u društvu, da su oni uporno, ustrajno molili, redovito. Siguran sam da je to zato jer je u ovoj crkvi, u ovom našem Svetištu, jedna grupa ljudi držala, rekli bi smo, držala svijetlo vjere uz tihog, predanog svetog Josipa moleći njegov zagovor.“
Mons. Ćuk zaključio je: „Zar nije to znak da je Bog blagoslovio to zajedništvo?! Da je ljudima davao nadu u teškim vremenima, ustrajnosti, ustrajnosti i strpljivosti, to su odlike svetog Josipa i povjerenje u Božju Riječ, poslanje. On je slušao Božje naputke, ni jednu riječ nije progovorio sam u Svetom Pismu, to ništa ne znači, on je bio velik, bio je pravedan, kaže Sveto Pismo. Zato je velik. U današnjoj, braćo i sestre, halabuci, u svemu i svačemu, od raznih glasova koje slušamo, od svih mogućih kombinacija što nam se nameću svaki dan, nađimo vremena za šutnju, za tišinu, za osobnu molitvu. Nađimo vremena za sebe, onda ćemo rasti u svetosti.“
Svetoj misi prisustvovali su članovi zaklade „Fra Ivan Bonifacije Pavletić“ dok je misu animirao župni zbor iz Šišljavića.
Istoga dana Svetište su, kao svoj Emaus, izabrali franjevci s Trsata predvođeni svojim gvardijanom i čuvarom Svetišta fra Bernardom Barbarićem. Također Svetište je posjetila skupina od stotinjak djece predvođeni preč. Mladen Gorupićem, dekanom Đurđevačkog dekanata i župnikom župe Kalinovac i Budrovac te preč. dr. Dariom Pavišom, tajnikom nuncijature u Tajlandu i vlč. Krunoslavom Kefeljom, župnikom u Podravskim Sesvatama. Preč. Gorupić također je bivši kapelan dubovačke župe, stoga su njegovim hodočasnicima mladi članovi Zajednice mladih katolika Karlovac (ZaMaK) pripremili oratorij s brojnim igrama i plesovima za malene hodočasnike.
