Pretposljednju srijedu Velike pobožnosti svetom Josipu, 31. svibnja 2017. godine, euharistijsko slavlje u karlovačkom Nacionalnom svetištu predslavio je preč. Antun Ćorković, župnik Župe sv. Nikole biskupa i rektor Svetišta Gospe od Suza iz Pleternice, u koncelebraciji sa kapelanom istoimene župe vlč. Ivicom Bošnjakom, p. Czeslawom Bielenom iz karlovačke Župe BDM Snježne-Kamensko i domaćinom mons. Antunom Senteom, ml., rektorom Svetiša. Preč. Ćorković predvodio je 60-ak svojih župljana na hodočašće svetom Josipu zajedno sa zborom koji je pjesmom obogatio svetu misu.
U svojoj propovijedi naglasio je važnost obitelji posebno u današnje vrijeme kada je obitelj u krizi zbog razdora, nesloge, prevara i izdaja, kada se razara i napada kako od protivnika obitelji tako i od samih članova obitelji zbog njihove sebičnosti, egoizma i nekih vlastitih računica, zbog toga jer su sebe stavili ispred Boga. U nastavku propovijedi preč. Ćorković istaknuo je kako mi vjernici ipak nismo siročad, već imamo i oca i majku, Josipa i Mariju, koji nas uvijek čekaju raširenih ruku i otvorenog srca, spremni povesti nas Isusu kako bi On izliječio našu dušu i srce.
Pozvao je obitelji da se utječu i mole Josipu i Mariji jer su i oni imali brojne tegobe i doživjeli su mnoge probleme kao i današnje obitelji, pa čak i više, te zbog toga razumiju i vole svaku obitelj. „Zato bismo željeli danas u ovom Svetištu moliti Svetu obitelj i za pomoć i za zagovor kako bismo se odavdje vratili drugačiji, ne isti. Neka pokuša svatko u svojoj obitelji, koju god ulogu da nosi, to činiti s ljubavlju, strpljivo kao Josip i kao nebeska Majka Marija. Oni su se dali u službu Božju, a time i u našu službu da budu primjerom i zagovornici u našim potrebama i nevoljama.“ – kazao je predvoditelj misnog slavlja.
Za vrijeme Josipovih srijeda oubičajeno je da netko svjedoči svoju vjeru i otkrije kako je Bog dotaknuo njegov ili njezin život. Ovu srijedu u karlovačkom svetištu svjedočila je Rebeka Lukić, članica molitvene zajednice „Srce Isusovo“. Rebeka je je često putovala, kako diljem Hrvatske tako i po svijetu, te je zbog toga morala pronalaziti i snalaziti se sa smještajem. Istaknula kako joj je sveti Josip svojim zagovorom uvijek pravovremeno pomogao u riješavanju tog problema, a posljednji primjer je i pronalazak smještaja nakon što se zaposlila u Zagrebu.
Neko vrijeme boravila je kod prijateljice i nakon toga odlučila živjeti sama te je molila Devetnicu svetom Josipu da joj pomogne pronaći stan. Prvi dan nakon završetka Dvetnice njezin poslodavac, neznajući da traži stan, ponudio joj je smještaj u jednom od stanova tvrtke u kojoj radi. Rebeka je također istaknula kako joj u životu vjera pomaže da pronađe nadu i olakšava teške trenutke, te da joj Bog svakodnevno pokazuje koliku je milost dobila kroz vjeru. Posebno je naglasila kako joj je vjera pomogla da oprosti svojoj obitelji u kojoj je bilo mnogo rastava, preljuba, pobačaja i drugih ružnih događaja.
Na kraju svete mise preč. Ćorković darovao je mons. Senteu repliku slike Gospe od Suza, a mons. Sente uzvratio je replikom kipa svetog Josipa. Nakon završnog misnog blagoslova predvodili su vjernike u čašćenju svetog Josipa ophodom oko zavjetnog kipa.