Katedrala u Sisku, tj. crkva Uzvišenja svetog Križa, prema starim dokumentima postoji „od pamtivijeka“
Još u antici je rimska Siscija, današnji Sisak, bila sjedište biskupije. Ipak, suvremena Sisačka biskupija osnovana je tek u prosincu 2009., odlukom pape Benedikta XVI., kao biskupija unutar zagrebačke metropolije. Za njezina zaštitnika određen je sveti Kvirin Sisački, biskup antičke Siscije koji je stradao kao mučenik za vrijeme Dioklecijanovih progona, 303. godine.
Za vrijeme progona, biskup Kvirin sklonio se iz Siscije, no uskoro je uhićen i odveden u Sabarij, današnji Sambotel u Mađarskoj, gdje ga je namjesnik Amnecij pokušao nagovoriti da se odrekne svoje kršćanske vjere. Kada je Kvirin to odlučno odbio, osuđen je na smrt. Zabilježeno je da mu je vezan mlinski kamen o vrat te je bačen s mosta u rijeku Sibaris, no da se nakon toga dogodilo čudo. Biskup je ostao na vodi i hrabrio svoje vjernike da se ne boje te im rekao: “Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu.” Pomolio se i onda potonuo. Kršćani su pronašli njegovo tijelo i časno ga pokopali.
Za vrijeme provale Huna, kršćani su preko Zadra i Ancone prenijeli njegove relikvije u Rim, u katakombe uz crkvu sv. Sebastijana. Godine 1140. prenesene su u crkvu Majke Božje preko Tibera, gdje su i danas. U okolici Siska prije provale Turaka bile su mu posvećene 4 župe.
Sisačka katedrala ipak nije posvećena zaštitniku biskupije, već Uzvišenju svetog Križa, blagdanu koji se slavi 14. rujna. Spomen je to na podizanje Bazilike Uskrsnuća na mjestu Isusova groba u Jeruzalemu u kojoj se čuva relikvija izvornog Kristova križa. Tu je relikviju bizantski car Heraklije vratio u Jeruzalem 14 godina nakon što ju je preuzela perzijska vojska.
Crkva koja postoji “od pamtivijeka”
Katedrala, tj. crkva Uzvišenja svetog Križa, prema starim dokumentima postoji „od pamtivijeka“. Godine 1334. popis župa Zagrebačke biskupije spominje crkvu sv. Križa – „ecclesia sanctae Crucis“.
Od tada je crkva preživjela različite nevolje, obnove i preinake, počevši od turskih vremena, preko potresa početkom 20. stoljeća i oštećenja s kraja Drugog svjetskog rata, pa sve do Domovinskoga rata, kada ju je teško oštetila agresorska granata.
Za vrijeme sisačke bitke, 1592., crkva je razrušena te potom ponovno sagrađena. Sačuvan je natpisa na glavnom luku Deo optimo et in cruce Filio (Bogu najboljemu i na križu Sinu). Velika slova natpisa daju zbroj: 1601., pa se pretpostavlja da je riječ o godini kada je dovršena izgradnja crkve.
Zatim je u 17. stoljeću proširena i dograđena u baroknom stilu. Od 1700. do 1760. crkva je proširena u duljinu i širinu, a od 1759. do 1760.: građen je zvonik. Godine 1765. pomoćni zagrebački biskup Stjepan Putz posvetio je crkvu.
U 19. stoljeću, 1885., nabavljeni su mramorni kipovi sv. Andrije i sv. Franje Saleškog, djelo baroknog kipara Francesca Robba (1698.-1757.).
Veliki potres 1909. i obnova pročelja u novom stilu
Godine 1909. u razornom potresu teško je stradalo pročelje katedrale, nakon čega je ponovno obnavljana. U obnovi je staro barokno pročelje zamijenjeno novim, izvedenim u neoklasicističkom stilu s detaljima secesije koje ju resi i danas. U obnovi su postavljena tri oltara koje je izradila tvrtka Ferdinanda Prinotha iz St. Ulricha, Gröden, u Tirolu (glavni oltar sv. Križa i dva sporedna, Bl. Dj. Marije i sv. Josipa), zatim je postavljena nova krstionica, propovjedaonica te kipovi anđela u svetištu, koji drže vječno svjetlo. Iste godine kupljeni su kipovi Srca Isusova, Srca Marijina i sv. Antuna Padovanskog.
Crkva je oštećena i krajem Drugog svjetskog rata, 1945. te su popravci vršeni tijekom idućih godina.
Kada je, nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) nastupila reforma liturgije po kojoj svećenik služi misu okrenut licem prema puku, pomoćni zagrebački biskup Josip Lach posvetio je novi oltar prema puku, djelo Lojzike Ulman.
Domovinski rat i agresorska granata
Konačno, u Domovinskom ratu crkva je ponovno teško stradala, kada je u studenom 1991. agresorska granata pogodila njezin krov. Srušen je krov iznad svetišta, a oštećen krov iznad lađe. Posebno su stradali tirolski oltari, i to najviše glavni oltar.
Crkva se obnavljala od 1992. do 1997.
U prosincu 2009. uspostavljena je Sisačka biskupija te je crkva Uzvišenja svetog križa proglašena katedralom, a mons. Vlado Košić, dotada pomoćni zagrebački biskup, progašen prvim sisačkim biskupom.
Unatoč svim nedaćama koje su je kroz povijest snašle, sisačka katedrala i danas krasi samo središte grada Siska. Smještena je na trgu bana Jelačića, pored arheološkog parka „Siscia in situ“. Pri posjetu Sisku, nemojte propustiti prošetati do katedrale i zaviriti u nju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa