Još otkad je 1973. Marlon Brando odbio primiti Oscara za legendarnog „Kuma“ i poslao predstavnicu američkih Indijanaca da umjesto njega na dodjeli Oscara objavi da odbija nagradu, Oscari su poprište slanja različitih političkih poruka. Dok možemo govoriti o tome da je 1973. doista zastupljenost i način predstavljanja američkih Indijanaca u holivudskim filmovima većim djelom bio ponižavajući i diskriminatoran, danas pak vrijeđa količina političke propagande koja sad čini glavno tkivo spektakla dodjele Oscara. Od odjeće i nakita do govora zahvale svaki i najmanji segment dodjele usmjeren je na slanje poruka o pravima LGBT i posebno Queer zajednice, očuvanja okoliša, prava životinja i ravnopravnosti i osnaživanja žena.
Podugačak govor dobitnika Oscara za glavnu mušku ulogu Joaquina Phoenixa obradio je brojne teme od socijalne pravde preko prava životinja do osobnog pokajanja zbog sebičnog odnosa prema novim “svetinjama”. Brad Pitt koji je dobio Oscara za sporednu mušku ulogu, inače svojeg prvog Oscara za glumu, također je iskoristio svoj govor za političku poruku: “Imam samo 45 sekundi. To je 45 sekundi više nego što je John Bolton dobio u Senatu“, rekao je i zatim nastavio govor u trajanju preko dvije minute u kojem se našalio na račun redatelja Tarantina i obje bivše supruge. Vrhunac političke edukacije najavila je u video isječku sama ikona aktivizma, izmanipulirana djevojka s posebnim potrebama, Greta Thunberg osvijestivši nam važnost dokumentarnog filma nakon čega nam je dobitnica nagrade za film „American Factory“ citirala Komunistički manifest Karla Marxa. Natalie Portman bila je nešto kreativnija u promociji svojih uvjerenja pa je tako umjesto govora za slanje poruke iskoristila Diorov crni plašt na koji je utkala imena redateljica koje nisu nominirane za Oscara. Time je pobudila interes za temu bi li možda trebalo otvoriti novu kategoriju na Oscarima – žensku režiju? Već dvije godine niti jedna redateljica nije nominirana i možda bi bilo dobro dati im priliku u posebnoj kategoriji? S obzirom na broj redateljica vjerojatno bi brzo u broju nominacija nadmašile čak i samog Martina Scorsesea kao najnominiranijeg redatelja u povijesti. Treba li onda sve kategorije poduplati ili čak višestruko umnožiti s obzirom na pojavu brojnih novih “spolnih identiteta”? Bit će zanimljivo u budućnosti vidjeti koliko će daleko otići filmska industrija u prelaženju s riječi na djela. Hoće li ostati mjesta ne samo za kvalitetnu filmsku umjetnost koja već odavno na Oscare samo povremeno zaluta nego će biti zanimljivo pratiti kada će publici dosaditi slušati sastavke iz pera Obaminih sastavljača političkih govora. Možda je dio razloga tolike politizacije i to što su ove godine Oscari pali u američku izbornu godinu pa se onda smijemo i nadati da će se sljedećih godina svesti na podnošljiviju mjeru.
Svijetla točka dodjele Oscara je definitivno bila povijesna najava mladog glumca s Downovim sindromom Zacka Gottsaga koji je glumio u filmu „The Peanut Butter Falcon“ i koji je ušao u povijest kao prva osoba s Downovim sindromom koja je najavila nagradu na ceremoniji Oscara.
Loved seeing Zack Gottsagan at the #oscars! He’s a testament to the value people with down syndrome bring to this world. #peanutbutterfalcon pic.twitter.com/8bHXobWxz8
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Beverly Hallberg (@bevhallberg) February 10, 2020
Na crvenom tepihu pak posebno su zasjali klinci Roman Goffin (12) i Archie Yates (11), koji su bili preslatki u smokinzima.
Absolutely adorable. The boys of #JojoRabbit — Roman Griffin Davis and Archie Yates — are here at the #Oscars https://t.co/3U2UROEjRP pic.twitter.com/adNAbPmrlb
— The Hollywood Reporter (@THR) February 9, 2020
te divna Julia Butters koja je svojim dječjim smijehom bacila u sjenu mnoge na crvenom tepihu. Naime, veselo je otkrila da u torbici optočenoj dijamantima skriva sendvič za slučaj gladi tijekom troipolsatne ceremonije Oscara.
10-year-old actress @Julia_Butters with @CSiriano to make her dream #Oscars dress a reality. https://t.co/j9N8x2v0gR
— Vogue Magazine (@voguemagazine) February 10, 2020