U prošli četvrtak je SKAC napokon imao čast ugostiti najpopularnijeg pjevača Hrvatske, koji hrabro i ustrajno progovara o vjeri i domoljublju, piše p. Ike Mandurić za SKAC.
To je bio susret za srednjoškolce, u sklopu programa kojeg za njih pokreću studenti, svjesni da je ovo razdoblje najpotrebnije i najkritičnije, pa tako i najpotrebnije svjedočenja i ohrabrenja. Stoga smo željeli živoga svjedoka vjere i domoljublja. A da je to tako, pokazao je nezapamćeni interes srednjoškolaca. Nikad nisam vidio dvoranu tako punu, iako je svima koji nisu srednjoškolci, ulaz bio zabranjen. Srednjoškolci su se počeli okupljati još sat vremena prije susreta. A već oko 20.00 – dakle petnaest minuta prije početka, dvorana je bila puna.
Do početka programa bilo ih je dvostruko više, pa su se natiskali u prolazima i predvorju, a najveći dio ostao je vani pokraj otvorenih prozora kako bi pratili program, te vidjeli Thompsona i čuli što ima reći o temi koju smo najavili.
Marko me zadivio. U polusatnom intervjuu, te dodatnom odgovaranju na pitanja, o svom iskustvu susreta s Bogom, odrastanju u obiteljskom ozračju; o nekim presudnim trenucima njegovog temeljitog povratka vjeri, govorio je više nego uvjerljivo. Često se izravno obraćao mladima, potičući ih da se oslone na svoju vjeru, da je istražuju, da mole, osobito za svoje prijatelje; o važnosti pomaganja i činjenja dobra drugima. Dok je govorio o svojoj djeci, u zraku se silno osjećala njegova privrženost vlastitoj obitelji, dok je govorio o starijim sinovima, kćerki, opisujući njihov karakter, i način na koji s njima komunicira, i uči ih vjerskim istinama, i kako s njima zajednički moli.
Mladi su ga gledali i slušali netremice. Potom, osvrćući se na Domovinski rat, i ustrajnost male skupine u obrani Čavoglava, koje nisu bile predviđene u planu obrane, te kako se hrabro borilo za slobodu Hrvatske, na čas, kao da se moglo ući u to vrijeme i ambijent velike pogibelji, i nepokolebljive ljubavi u kojoj se rađa odvažnost i domišljatost.
Silno mi je drago da je to prenio na njih, kojima se tako često hoće iz srca istrgnuti njihova sklonost domoljublju. Mladi su ga često prekidali svojim dugim aplauzima. Kroz odgovore na postavljena pitanja, objasnio je nastanak pjesme Bojna Čavoglave, i njegovo premišljanje oko glazbene karijere, jer nije htio da njegova glazba bude kopija mnogih, nego tek, ako je moguće, autentični izričaj i doprinos u prostoru koji nedostaje.
Tek je onda, nakon albuma 1998. shvatio da je na tom tragu, nakon čega se glazbi posve posvetio. Naposljetku je, na veliko oduševljenje mladih, otpjevao svoju pjesmu „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“. Uistinu se u zraku osjećala ljubav i odvažnost u svjedočenju vjere i domoljublja. Neka se ovaj žar samo prenese na mlade, kojima je tako potrebno svjedočenje vjernosti idealima. Idemo dalje, u Božje ime! Marko, hvala ti! Idemo dalje stvarati našu Hrvatsku, ZAJEDNO, s ovim mladima. Ako Bog da, ako budemo svjedočili i govorili, i oni će biti spremni dati sve od sebe, i nastavit će tamo gdje smo mi stali. U Božje Ime!
Kako su srednjoškolci doživjeli ovaj susret pročitajte u nastavku, u osvrtima dviju sudionica, Lucije i Gabriele.
“Pred punom dvoranom srednjoškolaca uputio nas je svojim vlastitim iskustvom na ono za što se vrijedi boriti. Ukazao nam je važnost vjere i prvenstva Boga u životu, važnost ljubavi prema Bogu i bližnjemu, važnost obitelji i obiteljske molitve te važnost saznanja o pripadnosti svome narodu i odvažnosti branitelja koji su se herojski odazvali na poziv svoje domovine. Susret je uljepšao i otpjevavši pjesmu Samo je ljubav tajna dvaju svjetova kojoj su se u zajedništvu pridružili i srednjoškolci.” (Lucija, srednoškolka)
“Gromoglasni pljesak zaželio je dobrodošlicu našemu gostu. Sestra Milana pripremila je nekoliko pitanja za Thompsona na koja je on što vjernije odgovarao. Odgovori su bili popraćeni poukom ali i savjetima za nas. Iz prve ruke smo saznali kako je to kad te domovina zove i treba, kakav je utjecaj vjere na pjevačev život te kako danas živjeti u vjeri i ne bojati se reći tko si. Govorio je i o svojoj obitelji te tradicijama koje oni njeguju pokazujući nam važnost kršćanske zajednice. Poručio nam je da mi kao budućnost ne zaboravimo njegovati naše temelje te o tome, u vjeri nastavimo poučavati i buduće generacije. Pozivam sve one koji su bili nazočni, a pogotovo one koji nisu,da nam se pridruže i na ostalim susretima četvrtkom u 20:15h. Stvorimo zajednicu koja će biti na ponos i primjer Crkvi u Hrvata!” (Gabriela, srednjoškolka)
Tekst se nastavlja ispod oglasa