“Film ‘Župa sv. Ante Padovanskog Petrićevac’ govori o vremenu prije velikosrpske agresije devedesetih, vremenu promjena koje su zahvatile i ove krajeve te vremenu rata i stradanja te progona iz zavičaja skoro svih župljana. Nadamo se snimiti serijal Golgota Banjolučke biskupije u kojem bismo kroz izjave i svjedočanstva podsjetili na to vrijeme progona i stradanja Hrvata te time doprinijeti širenju istine o tom vremenu”, kaže za Narod.hr Vinko Laštro, predsjednik udruge Nazaret, koja okuplja umrežava i povezuje prognane Hrvate iz banjolučkog kraja i pomaže onima koji se žele vratiti.
U petak 1. ožujka 2019. u Crkvi Sveta Mati slobode na Jarunu u 19,30 sati praizvedba je filma ‘Župa sv. Ante Padovanskog Petrićevac’. Film govori o životu prije rata, događajima u ratu i stradanjima devedesetih godina vezanim uz Banju Luku, te o sadašnjem trenutku. Većina svjedoka prvi puta govori svoja svjedočanstva. Film je snimila Udruga Hrvata banjolučkog kraja Nazaret.
Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom udruge Nazaret.
Narod.hr: Koliko godina djeluje udruga Nazaret koja okuplja prognane Banjolučane i koliko članova imate? Koliko ima prognanih Banjolučana u Zagrebu?
Vinko Laštro: Članova udruge ima 350. Prognanih Hrvata, među kojima je i moja obitelj, Banjolučana u Zagrebu i okolici ima barem 5000. Dio ljudi živi u zamijenjenim kućama kada se Hrvate istjeralo iz njihovih domova i morali su zamijeniti kuće sa Srbima. Uobičajeno se okupimo jednom godišnje, a sljedeći susret planiramo iza Uskrsa. Udruga ne uzima članarinu, već se aktivnosti i rad udruge financiraju isključivo donacijama, kao što je i film snimljen skromnim sredstvima zahvaljujući Uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. U udruzi, koju smo prije četiri godine osnovali supruga Jacinta i ja, aktivno je 10-15 ljudi, a ostali pridonesu koliko mogu. U slobodno vrijeme povezujemo prognane Hrvate iz banjolučkog kraja i pomažemo onima koji se žele vratiti.
Narod.hr: Koliko je bilo Hrvata u Banjoj Luci prije velikosrpske agresije?
Vinko Laštro: Prije je bilo 29.050 Hrvata u banjolučkoj općini, prema popisu iz 1991., a sada ih možda ima dvije to tri tisuće, svi ostali su protjerani. Zalažemo se da se ljudi vraćaju, da mogu doći do svoje imovine, koja im je još uvijek u dijelovima zauzeta.
U Župi Petrićevac bilo je prije rata 6000 župljana, a sada ih ima 370, uglavnom starijih.
Iako je po Mirovnom sporazumu bio predviđen povratak svih na svoja ognjišta to je na žalost još uvijek ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Povratak nije omogućen sustavnom opstrukcijom entitetskih vlasti, prešutnom suglasnosti međunarodnih čimbenika, a na žalost ni hrvatska politika nije se iskazala na tom planu.
Naša Udruga Nazaret zalaže da se svima koji to žele omogući povratak, da se obnove kuće svima kojima su oštećene, neovisno o tome hoće li se i kada vlasnik vratiti u svoju nekretninu jer je privatno vlasništvo neotuđivo pravo.
Msgr. Ivo Tomašević lani je iznio zastrašujuće podatke o nestajanju Hrvata katolika u entitetu Republike Srpske iznijevši podatke o kretanju broja vjernika u župama na području Vrhbosanske nadbiskupije. Između dva zadnja popisa iz Bosne i Hercegovine nestalo je više od 260.000 Hrvata.
U samo 15 dana kolovoza 1995. iz banjolučkog kraja protjerano je 20.000 Hrvata i to čamcima preko Save iz Srbca u Davor. Svoj doprinos etničkom čišćenju dao je Međunarodni Komitet Crvenog Križa (MCK) koji je aktivno sudjelovao u protjerivanju pod krinkom spajanja obitelji.
Mi smo Hrvati morali svoje kuće napustiti milom ili silom u organizaciji vlasti entiteta Republike Srpske, a uz sramotnu pomoć MCK-a. Hrvatski politički predstavnici se kao dogovaraju s vlastima RS-a, ali gdje su konkretni planovi povratka, jesu li stvoreni uvjeti za povratak? Ljudi koji su bili prisiljeni na radnu obvezu, tužili su RS, jer radili su, ništa im nije bilo plaćeno, neki su bili pretučeni, izgubili zdravlje – i oni su izgubili presude, a još im se i prisilno naplaćuju troškovi postupka.
Ne zaboravimo da je dobar dio pod tom radnom obvezom odvođen na prvu crtu bojišnice gdje je dio njih i poginuo jer su bili živi štit, kopali su rovove te radili teške poslove. Puno ih je kasnije od posljedica maltretiranja i teškog rada oboljelo ili umrlo.
Više smo puta bili u raznim ministarstvima, razgovarali, svi su problemi poznati, ali bez političke volje ništa se ne može riješiti.
Čak i oni koji su uspjeli dobiti pravni spor za povratak imovine, imaju problema i dalje se ne mogu vratiti u svoje domove.
S filmom želimo barem dio istine pokazati kako je bilo, kako nas se protjeralo.
Narod.hr: Što još planirate?
Vinko Laštro: U planu nam je zapravo dokumentarni serijal Golgota Banjolučke biskupije. Planirali smo napraviti filmove o svakoj hrvatskoj župi, kojih je 18, ali sve ovisi koliko ćemo sredstava uspjeti prikupiti iz donacija ili iz natječaja na koje se javljamo. Imao sam u planu napraviti i Zbornik.
Planiramo prikazati film svugdje gdje ima prognanih Banjolučana. U Sisku, Rijeci, Zadru, Grubišnom Polju, Garešnici, Okučanima, Bogićevcima… Napravili smo i CD filma uz prigodnu cijenu od 50 kn s čime bismo također prikupili dio sredstava za dalje. Nadajmo se da će ljudi kupiti CD i tako pomoći.
U Beču i Münchenu također ima veći broj prognanih Hrvata iz BiH, dobro bi bilo da se napravi i prijevod na njemački jezik.
Međutim za sve treba popriličan iznos novaca. Primjerice u filmu imamo prilog od nekih četiri minute s HRT-a kada je sveti Otac Ivan Pavao II. posjetio Banju Luku i baš Petrićevac te proglasio Ivana Merza blaženim. Za te četiri minute HRT-u smo platili tri tisuće kuna. Dobili smo popust, ali sve je to prilično skupo, zato nam je važno da nam pojedinci što više pomognu, jer iako se javljamo na natječaje, neizvjesno je hoćemo li dobiti sredstva o kojima ovisi nastavak snimanja drugih filmova, knjiga. Pozivam sve koji mogu neka dođu pogledati film, neka kupe CD, jer tako pomažu u širenju istine o našem progonu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa